Kronične rane · Dijabetičko stopalo
Klasifikacijski sustavi nisu međusobno zamjenjivi: sustav se bira prema svrhi — komunikacija, infekcija, ishemija ili audit.
Jelena Kevrić, mag. med. techn.
Centar za rane · verzija za pacijente i obitelj
Kada na stopalu nastane rana povezana sa šećernom bolešću, liječnici je opisuju prema dogovorenim pravilima. Taj opis nije formalnost. On drugom zdravstvenom djelatniku u nekoliko rečenica govori koliko je rana ozbiljna i koliko brzo vas treba pregledati.
Ovaj tekst objašnjava što se u tom opisu bilježi, zašto vam nitko ne može iz njega prognozirati ishod i po čemu ćete prepoznati situacije u kojima se javljate odmah.
Najčešće se bilježi šest podataka o rani. Svaki od njih mijenja plan liječenja.

Ako vam se čini da liječnik postavlja mnogo pitanja i pregledava stopalo dulje nego što očekujete, to je dobar znak. Bez tih podataka nije moguće odrediti hitnost.
Šećerna bolest s vremenom može oštetiti živce u stopalu. Tada se gubi zaštitni osjet: ne osjetite pritisak, kamenčić u cipeli ni ranicu koja je već nastala.
Zato se rana često otkrije kasno. Ako vam je liječnik rekao da nemate zaštitni osjet, svaki dan pregledajte stopala, uključujući tabane i međuprstne prostore. Pomozite se zrcalom ili zamolite ukućane.
Rana cijeli samo ako do nje dolazi dovoljno krvi. Kod slabije prokrvljenosti cijeljenje traje dulje i lakše dolazi do komplikacija.
Prokrvljenost se provjerava pipanjem pulsa na stopalu i mjerenjem tlaka na gležnju ili na nožnom prstu. Ta su mjerenja bezbolna. Ako nalaz nije jasan, liječnik će vas uputiti na dodatnu obradu — to nije loš znak, nego uobičajen postupak.
Infekcija se prepoznaje po izgledu i osjećaju, a ne po nalazu brisa. Znakovi su crvenilo, oteklina, toplina, bol, pojačan ili gnojan iscjedak i neugodan miris.
Nemojte sami započinjati antibiotik koji vam je ostao od prije. Ako sumnjate na infekciju, javite se svojoj liječnici ili liječniku u obiteljskoj medicini istoga dana.
Toplo i otečeno stopalo može biti posljedica drugih stanja: uganuća, prijeloma koji niste osjetili, upale zgloba ili posebnog oštećenja kostiju stopala kod šećerne bolesti.
Zato je važno da stopalo pregleda zdravstveni djelatnik, a ne da se čeka da samo prođe. Do pregleda što manje opterećujte to stopalo.
Opis rane pokazuje koliko je stanje ozbiljno u ovom trenutku. Ne može predvidjeti ishod za vas osobno.
Na cijeljenje utječu prokrvljenost, infekcija, drugi zdravstveni problemi, bubrežna bolest i koliko dosljedno rasterećujete stopalo. Umjesto roka, tražite jasan plan: što se radi sada, kada je sljedeća kontrola i po čemu ćete prepoznati pogoršanje.
Obuća je jedan od najvažnijih dijelova liječenja. Zadatak obuće i uložaka nije samo udobnost, nego smanjenje pritiska na mjesto gdje je rana nastala. Zato ih određuje zdravstveni tim, a ne prodavač.
Novu obuću kupujte na kraju dana, kada su stopala malo otečena, i uvijek obje cipele isprobajte s ulošcima koje nosite. Unutar cipele ne smije biti šavova koji pritiskaju, a prsti se moraju slobodno pomicati. Novu obuću uhodavajte postupno, prvih dana po sat ili dva, i nakon svakog nošenja pregledajte kožu.
Nikada ne hodajte bosi, ni po kući ni na plaži. Prije obuvanja rukom provjerite unutrašnjost cipele, jer kamenčić ili nabrani uložak nećete osjetiti ako je zaštitni osjet oslabljen.
Stopala perite mlakom vodom i blagim sapunom te ih dobro osušite, osobito između prstiju. Temperaturu vode provjerite rukom ili laktom, jer stopalom možete precijeniti hladnoću.
Suhu kožu svakodnevno namažite kremom, ali ne između prstiju, gdje bi vlaga pogodovala infekciji. Nokte režite ravno i ne prekratko. Zadebljanu kožu i kurje oči ne uklanjajte sami, ne koristite oštre predmete ni pripravke za otapanje kože i ne stavljajte grijalice na stopala.
Rana na stopalu obično ne cijeli u nekoliko dana. Cijeljenje često traje tjednima, a kod slabije prokrvljenosti i dulje, jer koža stopala nosi tjelesnu težinu pri svakom koraku i zacijeljeno tkivo mora biti dovoljno čvrsto.
Previjanja i kontrole u početku su češći, a kasnije rjeđi. Na svakoj kontroli procjenjuje se smanjuje li se rana; ako napretka nema, plan liječenja se mijenja. To nije znak neuspjeha, nego uobičajen dio postupka.
Kada rana zacijeli, rizik ne prestaje. Mjesto zacijeljene rane ostaje osjetljivije, pa ostaju svakodnevni pregled stopala, propisana obuća i redovite kontrole.

Rana na stopalu istodobno traži procjenu prokrvljenosti, infekcije i rasterećenja. Tim koji surađuje brže postiže cijeljenje nego pojedinačni pregledi.
Može biti. Kod oštećenja živaca i ozbiljne rane mogu biti bezbolne, pa odsutnost boli nije znak da je stanje bezopasno.
Rasterećenje je jedan od najvažnijih dijelova liječenja. Koliko i kako smijete hodati odredit će vam zdravstveni tim, a upute vrijede i kod kuće.
Ne. Teži nalaz znači da je potrebno brže i intenzivnije liječenje. Pravodobna obrada i rasterećenje bitno mijenjaju tijek.
Kevrić J. Klasifikacija ulkusa dijabetičkog stopala: SINBAD, WIfI i IDSA/IWGDF. Centar za rane. Objavljeno 09. 08. 2026. Ažurirano 09. 09. 2026. Dostupno na: https://www.centarzarane.com/clanci/klasifikacija-ulkusa-dijabetickog-stopala-sinbad-wifi-idsa
Sadržaj je edukativan i nije zamjena za procjenu nadležnoga zdravstvenog djelatnika. Pri korištenju navedite izvor i poveznicu na izvorni članak.