Natrag na članak

Edukacija i stručni razvoj · Profesionalna praksa i odgovornost

Osoba u središtu skrbi za kronične rane: dokazi, partnerstvo i ishodi

Kako povezati kliničku stručnost, potrebe i ciljeve osobe s kroničnom ranom, zajedničko odlučivanje i stvarne mogućnosti liječenja.

Oliver Jurić, dr. med.

Centar za rane · verzija za pacijente i obitelj

Što je važno znati

Ključne točke

  • Vi niste samo „rana koju treba previti”.
  • Recite zdravstvenom djelatniku što vam u svakodnevnom životu stvara najveći problem.
  • Imate pravo dobiti razumljivo objašnjenje svojega zdravstvenog stanja i preporučenog liječenja.
  • Zajedničko odlučivanje ne znači da morate sami preuzeti odgovornost za složeno liječenje.
  • Ako nešto ne možete provoditi kod kuće, recite to prije nego što se napravi plan.
  • Dobra edukacija može pomoći samozbrinjavanja, ali ne može zamijeniti liječenje uzroka rane.

Zašto nije dovoljno gledati samo ranu

Dvoje ljudi mogu imati vrlo slične rane, a potpuno različite potrebe.

Zato liječenje ne može uvijek biti samo pitanje: „Koju ćemo oblogu staviti?”

Skrb usmjerena na osobu znači da zdravstveni djelatnik pokušava razumjeti kako rana utječe na vaš život i što je potrebno da biste preporučeno liječenje stvarno mogli provoditi. Europsko udruženje za zbrinjavanje rana (EWMA) upravo takav pristup opisuje kao partnerstvo u kojem se uz medicinsku procjenu uzimaju u obzir potrebe, vrijednosti i mogućnosti osobe.

Kod nekih dugotrajnih rana potpuno zatvaranje nije realno očekivanje. To ne znači da liječenja nema. Tada je cilj da rana bude čista i pod kontrolom, da manje boli, da nema neugodnog mirisa i curenja te da možete živjeti što normalnije. Pitajte svojeg liječnika ili medicinsku sestru koji je cilj u vašem slučaju.

Tri moguća cilja skrbi kod kronične rane: izlječenje rane, održavanje stanja uz kontrolu eksudata, mirisa i infekcije te udobnost i kvaliteta života kada cijeljenje nije očekivano.
Cilj skrbi treba biti izrečen i zapisan; kada cijeljenje nije realno očekivanje, cilj se pomiče prema održavanju i udobnosti, ali skrb ostaje aktivna.

Što trebate moći pitati

Slobodno pitajte:

U Hrvatskoj pacijent ima zakonsko pravo na obaviještenost o zdravstvenom stanju, preporučenim postupcima, njihovim mogućim koristima i rizicima, posljedicama neprihvaćanja te mogućim alternativama. To nije nepristojnost niti nepovjerenje prema zdravstvenom djelatniku, nego dio kvalitetne zdravstvene skrbi.

Morate li vi donositi odluku?

Ne morate svaku medicinsku odluku donositi sami. Neki ljudi žele detaljno proučiti sve mogućnosti i zajedno sa zdravstvenim djelatnikom donijeti odluku. Drugi žele razumjeti problem i zatim pitati: „Što biste vi meni preporučili?” I jedan i drugi pristup mogu biti potpuno prihvatljivi.

Suvremene smjernice za zajedničko odlučivanje naglašavaju da osoba treba moći sama odrediti koliko želi sudjelovati u odluci. Malo kvalitativno istraživanje iz 2025. pokazalo je da neke osobe sa složenim ranama nakon detaljnog informiranja ipak žele da stručnjaci preuzmu veću odgovornost za kompleksne odluke. Važno je da ste informirani i da se vaš izbor poštuje.

Shema u četiri koraka koja prikazuje put od informiranja osobe, preko provjere razumijevanja i preferencija, do zajedničkog dogovora o planu liječenja rane.
Zajednička odluka nastaje u koracima: osoba dobije razumljivu informaciju, potvrdi razumijevanje, iznese što joj je važno i tek tada se dogovara plan.

Što ako ne možete provoditi preporučeno liječenje

Recite to.

To ne znači da ste „loš pacijent”. Dobar plan treba biti medicinski ispravan, ali i dovoljno realan da ga možete provoditi.

Usporedni prikaz četiriju čestih prepreka provođenju plana liječenja rane i pripadajućih praktičnih rješenja: bol pri previjanju, nemogućnost samostalnog navlačenja kompresije, udaljenost od ambulante i nerazumijevanje razloga liječenja.
Iza „nepridržavanja” najčešće stoji konkretna, rješiva prepreka; imenovanje prepreke mijenja intervenciju.

Ponekad se može promijeniti način provođenja terapije, raspored kontrola, pomoć kod kuće ili način edukacije bez ugrožavanja glavnog cilja liječenja. Ponekad to nije moguće. Tada zdravstveni djelatnik treba jasno objasniti zašto je određeni postupak važan i koji su rizici ako se ne provede.

Pomaže li bolja edukacija cijeljenju?

Edukacija pomaže ljudima bolje razumjeti bolest i skrb. EWMA-in (engl. European Wound Management Association, Europsko udruženje za liječenje rana) pregled pokazao je poboljšanja znanja, samozbrinjavanja, zadovoljstva i nekih drugih ishoda. Međutim, nema dovoljno jakih dokaza da bi se moglo reći da sama edukacija jamči brže zatvaranje kronične rane.

Novije istraživanje osoba s venskim ulkusom također je pokazalo da su educirani pacijenti bolje razumjeli liječenje i bolje se pridržavali nekih preporuka, ali nakon 12 mjeseci nije bilo značajne razlike u potpunom zatvaranju ulkusa.

To ima smisla. Ako je arterijska cirkulacija ozbiljno oslabljena, edukacija ne može sama vratiti protok krvi. Ako venski ulkus zahtijeva kompresiju, razgovor ne može zamijeniti kompresiju. Ako je stopalo preopterećeno, znanje ne zamjenjuje učinkovito rasterećenje. Zato su potrebni i pravilna dijagnoza i dobra suradnja.

Obitelj može pomoći, ako vi to želite

Kod dugotrajnih rana članovi obitelji često pomažu pri oblačenju, prehrani, prijevozu, postavljanju obloga ili praćenju promjena. Ako želite da član obitelji sudjeluje u razgovoru, to može biti korisno, ali nije obvezno.

Vaše zdravstvene informacije su povjerljive i imate pravo odlučivati tko može biti obaviješten o vašem zdravstvenom stanju. Ako član obitelji stvarno provodi dio skrbi, korisno je da uz vaše dopuštenje dobije jasne i sigurne upute.

Što možete napraviti na sljedećoj kontroli

Prije pregleda razmislite o tri stvari:

Ta tri odgovora mogu biti jednako važna za kvalitetan razgovor kao i mjerenje veličine rane.

Korisno je da na svakoj kontroli odgovorite na ista pitanja: koliko vas rana boli, koliko ste noći loše spavali zbog nje, curi li ili ima li miris, koliko se možete kretati i koliko vam liječenje opterećuje dan. Tako se lakše vidi ide li nabolje ili nagore.

Shema ishoda koje prijavljuje osoba s ranom: bol, san, miris i curenje, pokretljivost te sudjelovanje u svakodnevnom životu, mjereni istim pitanjima na svakoj kontroli.
Uz površinu i izgled rane vrijedi pratiti i ono što osoba sama prijavljuje; ista pitanja na svakoj kontroli pokazuju smjer promjene.

Dobra skrb ne znači da zdravstveni djelatnik mora prihvatiti svaku vašu želju. Znači da vas mora saslušati, objasniti što medicina može ponuditi i pokušati zajedno s vama pronaći siguran i realan način liječenja.

Česta pitanja

Imam li pravo odbiti liječenje?

Hrvatski Zakon o zaštiti prava pacijenata daje pacijentu pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički ili terapijski postupak, uz zakonom određene iznimke za neodgodive medicinske situacije. Važno je prethodno dobiti objašnjenje mogućih posljedica.

Hoće li liječnik ili medicinska sestra biti ljuti ako kažem da ne mogu provoditi terapiju?

Ne bi trebali. Ta je informacija važna jer može pokazati da plan treba dodatno objasniti ili prilagoditi ako za to postoji sigurna mogućnost.

Moram li sam previjati kroničnu ranu?

Ne. Ovisi o vrsti rane, složenosti liječenja, vašim mogućnostima i organizaciji skrbi. Samostalna njega treba biti uvedena samo kada je sigurna i kada ste za nju odgovarajuće educirani.

Je li skrb usmjerena na osobu isto što i pustiti pacijenta da bira oblogu?

Ne. Izbor lokalne terapije mora biti stručno opravdan. Vaše potrebe i preferencije važne su kada se bira između medicinski prihvatljivih mogućnosti.

Može li razgovor stvarno pomoći rani da zacijeli?

Razgovor sam ne liječi ranu. Može pomoći da bolje razumijete plan, ranije prepoznate problem i lakše provodite liječenje. Za samo cijeljenje i dalje su ključni uzrok rane, cirkulacija, infekcija, rasterećenje, kompresija i drugi medicinski čimbenici.

Smije li obitelj dobivati informacije o mojoj rani?

Uz vaš pristanak može biti uključena u skrb. Zdravstveni podaci su povjerljivi, a pacijent može odrediti osobe koje mogu biti obaviještene o njegovu zdravstvenom stanju.

Izvori

Literatura

Popis izvora korištenih pri pisanju ovog članka.

  1. 1. izvor: Gethin G, Probst S, Stryja J, Christiansen N, Price P. Evidence for person-centred care in chronic wound care: A systematic review and recommendations for practice. J Wound Care. 2020;29(Sup9b):S1–S22.

    DOI: 10.12968/jowc.2020.29.Sup9b.S1

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  2. 2. izvor: World Health Organization. Integrated people-centred care.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  3. 3. izvor: National Institute for Health and Care Excellence. Shared decision making. NICE Guideline NG197. 2021.

    Otvori izvor (vanjska poveznica)
  4. 4. izvor: Žulec M, Rotar Pavlič D, Žulec A. The Effect of an Educational Intervention on Self-Care in Patients with Venous Leg Ulcers — A Randomized Controlled Trial. Int J Environ Res Public Health. 2022;19:4657.

    DOI: 10.3390/ijerph19084657

    Otvori izvor (vanjska poveznica)

Kako citirati ovaj članak

Jurić O. Osoba u središtu skrbi za kronične rane: dokazi, partnerstvo i ishodi. Centar za rane. Objavljeno 06. 09. 2026. Ažurirano 10. 09. 2026. Dostupno na: https://www.centarzarane.com/clanci/osoba-u-sredistu-skrbi-za-kronicne-rane-dokazi-partnerstvo-i-ishodi

Sadržaj je edukativan i nije zamjena za procjenu nadležnoga zdravstvenog djelatnika. Pri korištenju navedite izvor i poveznicu na izvorni članak.