Kronične rane · Dijabetičko stopalo
Klinički vodič prema smjernici IWGDF 2023. o rasterećenju ulkusa stopala.
Jelena Kevrić, mag. med. techn.
Centar za rane
Ključne točke
Rasterećenje (engl. offloading) nije dodatak lokalnom liječenju ulkusa dijabetičkog stopala, nego izravno liječenje njegova najčešćeg mehaničkog uzroka. Mehanički stres tkiva nastaje zbrojem plantarnog tlaka, smičnih sila i ponavljanih ciklusa stajanja i hodanja. Ako se to opterećenje ne smanji, dobro očišćena i prikladno prekrivena rana može ostati kronično otvorena.
Smjernica Međunarodne radne skupine za dijabetičko stopalo iz 2023. zato postavlja jasan terapijski redoslijed. Za neuropatski plantarni ulkus prednjeg ili srednjeg stopala prvi je izbor neuklonjiva naprava za rasterećenje do koljena. Izbor se mijenja prema lokalizaciji ulkusa, prisutnosti infekcije ili ishemije, sposobnosti sigurnog hoda, prihvatljivosti naprave i stvarnom pridržavanju terapiji.
Gubitak zaštitnog osjeta omogućuje osobi da nastavi hodati preko ozlijeđenog područja bez očekivane boli. Plantarni tlak nije jedini problem. Smicanje, broj koraka, trajanje stajanja, deformacija stopala i ograničena pokretljivost zglobova određuju ukupni stres kojemu je tkivo izloženo. Klinički orijentir je mjesto ulkusa: rana ispod metatarzalne glavice, palca ili srednjeg stopala najprije zahtijeva procjenu mehaničkog opterećenja, a ne samo odabir obloge. Ako se površina rane ne smanjuje unatoč pravilnoj lokalnoj skrbi, prije promjene obloge treba provjeriti broj koraka i rasterećuje li naprava doista mjesto ulkusa.

Učinkovitost naprave ovisi o dvama odvojenim čimbenicima. Prvi je koliko ona smanjuje stres pri svakom koraku. Drugi je koliko je vremena osoba stvarno nosi tijekom svih aktivnosti s osloncem. Naprava s izvrsnim biomehaničkim učinkom može biti klinički slabija ako se često skida. Upravo zato neuklonjive naprave češće dovode do cijeljenja od uklonjivih, iako njihova neposredna redukcija plantarnog tlaka ne mora biti bitno veća. Procjena treba uključiti promatranje hoda i pregled istrošenosti kontaktne površine, a ne samo pitanje nosi li osoba propisanu napravu.
Cilj nije potpuna nepokretnost po svaku cijenu. Potrebno je dovoljno smanjiti opterećenje rane, a istodobno očuvati sigurnost, ravnotežu i izvedivost liječenja. Ako naprava stvara nestabilnost, treba procijeniti pomagalo za hod. Ako razlika u visini potplata remeti hod, može se razmotriti povišenje obuće na suprotnoj nozi.
Rasterećenje se smatra nedostatnim ako se hiperkeratoza ili crvenilo uporno vraćaju na istome mjestu.
Prije propisivanja naprave treba odrediti nalazi li se ulkus na tabanu ili izvan njega, pripada li prednjem, srednjem ili stražnjem dijelu stopala te je li povezan s fleksibilnom deformacijom prsta. Plantarni ulkus prednjeg ili srednjeg stopala slijedi drukčiji algoritam od ulkusa na peti, dorzumu, rubu stopala ili između prstiju. Ako je rana na vrhu ili plantarnoj strani drugog do petog prsta uz fleksibilni čekićasti ili kandžasti prst, treba odmah razmotriti tenotomiju fleksora, a ne mjesecima ponavljati neučinkovitu promjenu obuće.

Mehanički neuropatski ulkus najčešće se nalazi na mjestu povišenog tlaka, okružen je kalusom i udružen s gubitkom zaštitnog osjeta. Dekubitalni ulkus pete u nepokretne osobe proizlazi iz dugotrajnog pritiska u ležećem položaju i zahtijeva rasterećenje pete od podloge, a ne samo napravu za hod. Neplantarni ulkus uz rub cipele, na dorzumu prsta ili između prstiju češće nastaje trenjem ili izravnim kontaktom; terapija mora ukloniti upravo taj kontakt.
Crvenilo, toplina, oteklina, gnojni iscjedak ili zahvaćenost dubljih struktura upućuju na infekciju, dok odsutni pulsevi, monofazni Dopplerovi valovi i sniženi perfuzijski pokazatelji upućuju na ishemiju. Blaga infekcija ili blaga ishemija ne isključuju neuklonjivu napravu, ali zahtijevaju najmanje tjedni pregled. Obostrano blaga ili pojedinačno umjerena komplikacija usmjerava prema uklonjivoj napravi radi češće kontrole rane.
Aktivna Charcotova neuroosteoartropatija može dati crveno, toplo i otečeno neuropatsko stopalo te zahtijeva hitnu imobilizaciju i rasterećenje prema posebnoj smjernici. Nova bol, lokalna nekroza ili brzo pogoršanje nisu dokaz da naprava „ne odgovara”; mogu označavati infekciju, ishemiju, prijelom ili novu leziju zbog pritiska. Ako klinički nalaz nije jasan, najprije treba razjasniti prijetnju ekstremitetu, a tek zatim zaključati stopalo u neuklonjivu napravu. Teška komplikacija uvijek ima prednost pred izborom naprave.
Za neuropatski plantarni ulkus prednjeg ili srednjeg stopala bez kontraindikacije prvi je izbor neuklonjiva naprava do koljena. Preporuka je snažna, a sigurnost dokaza umjerena. Sustavni pregled pokazao je veći udio zacijeljenih ulkusa u odnosu na uklonjive naprave, uz mogući manji broj infekcija i amputacija, ali i mogućnost novih lezija. Zato napravu mora postaviti osposobljeni zdravstveni djelatnik i redovito pregledavati kožu, rubove i hod. Nakon postavljanja treba rano provjeriti stabilnost hoda, rubove naprave i dostupne dijelove kože.
Klinička odluka ne temelji se samo na nazivu naprave. Potrebna je odgovarajuća kontaktna površina koja raspodjeljuje opterećenje i dodatno rasterećuje područje ulkusa. Ako je ravnoteža narušena ili je rizik pada povećan, uvodi se pomagalo za hod. Ako je rana obilno eksudirajuća, zahtijeva čestu inspekciju ili je prisutna umjerena infekcija, neuklonjivi sustav nije prikladan.
Potpuno kontaktni gips individualno se oblikuje uz stopalo i potkoljenicu. Druga mogućnost je prefabricirana hodalica do koljena koju zdravstveni djelatnik učini neuklonjivom. Smjernica ne daje prednost jednoj metodi u pogledu cijeljenja. Preporuka o izboru između njih uvjetna je, uz umjerenu sigurnost dokaza.
Izbor se zato temelji na deformaciji stopala, iskustvu tima, trošku, vremenu postavljanja i prihvatljivosti za osobu. Potpuno kontaktni gips može biti prikladniji kod izražene deformacije koju prefabricirana hodalica ne prihvaća sigurno. Neuklonjiva hodalica često se brže postavlja i može biti troškovno povoljnija tijekom cijelog liječenja. U oba slučaja terapijski učinak ovisi o pravilnom postavljanju, nadzoru i pravodobnom zbrinjavanju novih područja pritiska. Ako se volumen edema ili oblik stopala mijenja, napravu treba prilagoditi prije nastanka lokalnog pritiska pri svakoj kontroli.

Ako je neuklonjiva naprava kontraindicirana, neprihvatljiva ili je osoba ne podnosi, drugi je izbor uklonjiva naprava do koljena ili gležnja. Preporuka je uvjetna, uz nisku sigurnost dokaza. Smjernica nije utvrdila jasnu prednost jedne visine u udjelu zacijeljenih ulkusa. Naprava do koljena obično bolje smanjuje tlak i aktivnost, ali se može rjeđe nositi, dok naprava do gležnja može biti prihvatljivija.
Klinički orijentir nije samo „što najbolje rasterećuje u laboratoriju”, nego „što će osoba nositi pri svakom koraku”. Ako se uklonjiva naprava skida za hod po kući, odlazak u kupaonicu ili noćno ustajanje, stvarna terapijska doza naglo pada. Na svakoj kontroli treba izravno pitati kada se naprava ne nosi i ukloniti prepreke poput teškoća pri oblačenju, rada, vožnje, nestabilnosti ili neprihvatljive težine.

Ako odgovarajuće naprave nisu dostupne, filcana pjena u kombinaciji s pravilno pristajućom obućom može se razmotriti kao treći izbor. Ta se preporuka temelji na vrlo niskoj sigurnosti dokaza i stručnom mišljenju. Filcana pjena ne smije se koristiti kao jedina terapija, mora imati dovoljno prostora u obući i zahtijeva redovitu zamjenu te provjeru okolne kože. Ako se spljošti, odvoji ili navlaži, više se ne smije smatrati pouzdanim oblikom rasterećenja.

Sama konvencionalna obuća nije prihvatljiv prvi, drugi ni treći izbor kada je naprava dostupna. Krevet, invalidska kolica, štake ili koljenasti romobil mogu privremeno smanjiti oslonac, ali za njih nema dovoljno kontroliranih dokaza kao samostalne terapije cijeljenja. Ako naprava stvara razliku u duljini nogu, povišenje na suprotnoj cipeli može poboljšati udobnost i ravnotežu; preporuka je uvjetna i počiva na vrlo niskoj sigurnosti dokaza.
Kod plantarnog ulkusa s jednom blagom komplikacijom, blagom infekcijom ili blagom ishemijom, može se razmotriti neuklonjiva naprava do koljena. Potreban je najmanje tjedni pregled kako bi se naprava skinula i procijenili rana, infekcija i perfuzija. Ova je preporuka uvjetna, uz nisku sigurnost dokaza.
Ako su istodobno prisutne blaga infekcija i blaga ishemija, ili je jedna od njih umjerena, prednost ima uklonjiva naprava koja omogućuje češću inspekciju i liječenje. Kod obostrano umjerenih komplikacija, teške infekcije ili teške ishemije najprije se rješava prijetnja ekstremitetu. Rasterećenje se ipak ne napušta: ako osoba mora stajati ili hodati, bira se uklonjiva intervencija usklađena s kirurškim, infektološkim i vaskularnim planom. Ako je potrebna svakodnevna inspekcija, neuklonjiva naprava praktično nije prikladna. Težina komplikacije određuje se odgovarajućom IWGDF (engl. International Working Group on the Diabetic Foot, Međunarodna radna skupina za dijabetičko stopalo) klasifikacijom.
Za neuropatski plantarni ulkus stražnjeg dijela stopala smjernica uvjetno daje prednost neuklonjivoj napravi do koljena pred uklonjivom, ali sigurnost dokaza vrlo je niska. Kod ulkusa pete treba razlikovati opterećenje pri hodu od pritiska podloge tijekom ležanja. Ako je dominantan pritisak u krevetu, mora se osigurati potpuna zaštita pete od kontakta s podlogom.

Neplantarni ulkus zahtijeva uklanjanje kontakta na točnoj lokaciji. Mogu se koristiti uklonjiva naprava, prilagodba obuće, razmaknice za prste ili ortoze. Kod interdigitalne rane treba provjeriti održava li razmaknica kožu suhom i stvara li novi pritisak na susjedni prst. Preporuka je snažna, ali počiva gotovo potpuno na stručnom mišljenju. Za ulkus na vrhu ili plantarnoj strani drugog do petog prsta uz fleksibilnu deformaciju tenotomija fleksora ima snažnu preporuku i umjerenu sigurnost dokaza te može biti prvi izbor specifične korekcije uzroka.
Kirurško rasterećenje razmatra se kada pravilno odabrana i stvarno korištena nekirurška terapija ne dovede do cijeljenja plantarnog ulkusa prednjeg stopala. Prije odluke treba potvrditi da su perfuzija, infekcija, debridman i suradljivost odgovarajuće procijenjeni. Neuspjeh treba dokumentirati serijskim mjerenjem rane i provjerom stvarnog nošenja naprave, a ne procijeniti samo prema trajanju. Teška ishemija kontraindikacija je za elektivni zahvat rasterećenja dok se vaskularni problem ne razriješi.
Kod ulkusa ispod metatarzalne glavice i ekvinusa može se razmotriti produljenje Ahilove tetive uz nastavak naprave za rasterećenje. Preporuka je uvjetna, uz umjerenu sigurnost dokaza, a važna neželjena posljedica jest mogućnost prijenosa opterećenja i novog ulkusa na peti. Resekcija metatarzalne glavice ima uvjetnu preporuku uz nisku sigurnost dokaza, osobito kada postoji koštana prominencija ili infekcija kosti ili zgloba.

Kod neuropatskog ulkusa palca uz ograničenu pokretljivost prvog metatarzofalangealnog zgloba može se razmotriti artroplastika nakon neuspjeha nekirurškog liječenja. Za plantarne ulkuse ispod druge do pete metatarzalne glavice može se razmotriti osteotomija; sigurnost dokaza vrlo je niska, pa odluka mora biti strogo individualizirana u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Tenotomija fleksora drugog do petog prsta izdvaja se od ostalih zahvata. Smjernica je preporučuje snažno, uz umjerenu sigurnost dokaza, za plantarni ili vršni neuropatski ulkus uz fleksibilnu deformaciju. To nije preporuka za palac ni za rigidnu deformaciju. Nakon svakog zahvata potrebno je nastaviti rasterećenje i pratiti prijenosne lezije na susjednim područjima. Prije otpusta treba jasno odrediti kako će se zaštititi susjedni prsti i kada provjeriti novi raspored opterećenja nakon zahvata. Cilj nije samo zatvoriti trenutačnu ranu, nego postići održivo cijeljenje bez brzog recidiva.

Algoritam povezuje lokalizaciju ulkusa, prisutnost infekcije i ishemije te izbor naprave za rasterećenje.
Postupak
| Razina hitnosti | Nalaz | Postupak |
|---|---|---|
| Odmah | Nekroza, brzo širenje infekcije, teška ishemija, duboki apsces, sistemsko pogoršanje ili sumnja na aktivno Charcotovo stopalo | Hitna procjena i zbrinjavanje prijetnje ekstremitetu prije odluke o napravi |
| Unutar 24 do 72 sata | Nova lezija uz napravu, povećan eksudat, progresivno crvenilo, oštećena naprava ili ponavljani padovi | Ubrzana kontrola; rok je pragmatičan jer ga smjernica ne propisuje za svaki nalaz |
| Planirano | Stabilna rana bez novih znakova pogoršanja | Prilagodbe naprave, provjera pridržavanja, korekcija razlike u duljini nogu i odluka o kirurškom rasterećenju |
Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.
Napredak se prati serijskim mjerenjem površine i dubine rane, eksudatom, okolnom kožom, novim lezijama i stvarnim korištenjem naprave. Kod blage infekcije ili ishemije kontrola treba biti najmanje tjedna. Ako rana stagnira, treba provjeriti smanjuje li naprava stres, nosi li se pri svakom osloncu te postoje li infekcija, ishemija ili prijenosna lezija.
Smjernica nije pronašla dovoljno dokaza za posebnu obrazovnu ili psihološku intervenciju koja bi sama povećala pridržavanje. Edukacija se ipak mora provoditi, ali njezin učinak treba provjeravati ponašanjem tijekom stvarnih aktivnosti, a ne samo razumijevanjem uputa.
Terapijska doza rasterećenja nije naziv naprave, nego zbroj vremena u kojem je stopalo zaštićeno pri svakom osloncu. Zato dokumentacija treba sadržavati tri podatka koja se mogu provjeriti: koja je naprava propisana, u kojim se situacijama ne nosi i što je učinjeno da se ta situacija ukloni. Bez toga se stagnacija rane pogrešno pripisuje oblogi ili biologiji cijeljenja.
Praktični pokazatelji korisniji su od izjave o pridržavanju. Istrošenost kontaktne površine, obrazac zaprljanja potplata, stanje kalusa iznad mjesta ulkusa i vraćanje crvenila na istom mjestu govore o stvarnom opterećenju. Kada je dostupno, mjerenje broja koraka ili plantarnog tlaka pomaže razlikovati nedovoljno rasterećenje od nedovoljnog nošenja.
Prije propisivanja naprave provjerite
Rasterećenje se vrednuje kao svaka druga terapija. Ako se nakon približno četiri tjedna pravilno provedenog rasterećenja površina rane nije smanjila u očekivanom rasponu, ne mijenja se samo obloga. Ponovno se procjenjuju perfuzija, infekcija, dubina i zahvaćenost kosti, kvaliteta debridmana te stvarno nošenje naprave. Tek kada su ti čimbenici optimizirani, neuspjeh se može pripisati anatomskom uzroku koji zahtijeva kirurško rasterećenje.
Zatvorena koža nije mehanički jednaka zdravoj koži. Prijelaz s naprave na zaštitnu obuću zato je zaseban terapijski korak, a ne administrativni završetak liječenja.
Obloga štiti ranu, ali ne uklanja pritisak tijekom hodanja. Ako se područje i dalje opterećuje pri svakom koraku, tkivo se ponovno ozljeđuje i cijeljenje se usporava.
Zato što ostaje na nozi tijekom svih koraka i ne ovisi o odluci da je svaki put ponovno stavite. Njezin učinak proizlazi iz rasterećenja i dosljednog nošenja.
Takvi kratki koraci i dalje opterećuju ranu. Uklonjivu napravu trebate nositi tijekom svih aktivnosti s osloncem, osim kada zdravstveni tim izričito odredi drukčije.
Može ako ne pristaje dobro, ako se stopalo promijeni ili ako nastane novo mjesto trenja. Zato su potrebni redoviti pregledi kože i ranije javljanje zbog crvenila, mjehura ili boli.
Najčešće kada pravilno provedeno nekirurško rasterećenje ne dovede do cijeljenja i postoji jasan anatomski uzrok pritiska. Iznimka je određeni ulkus savitljivog drugog do petog prsta, za koji mali zahvat na tetivi može biti prvi izbor.
Opterećenje se povećava postupno, a stopalo se štiti odgovarajućom obućom. Kontrole se nastavljaju jer zatvorena koža ne znači da je uzrok pritiska nestao.
Izvori
Popis izvora korištenih pri pisanju ovog članka.
1. izvor: Bus SA, Armstrong DG, Crews RT i sur. Guidelines on offloading foot ulcers in persons with diabetes (IWGDF 2023 update). International Working Group on the Diabetic Foot; 2023
Otvori izvor (vanjska poveznica)2. izvor: Schaper NC, van Netten JJ, Apelqvist J i sur. IWGDF Practical Guidelines on the prevention and management of diabetes-related foot disease (2023 update). International Working Group on the Diabetic Foot; 2023
Otvori izvor (vanjska poveznica)3. izvor: Bus SA, Sacco ICN, Monteiro-Soares M i sur. Guidelines on the prevention of foot ulcers in persons with diabetes (IWGDF 2023 update). International Working Group on the Diabetic Foot; 2023
Otvori izvor (vanjska poveznica)4. izvor: Senneville É, Albalawi Z, van Asten SA i sur. Guidelines on the diagnosis and treatment of diabetes-related foot infections (IWGDF/IDSA 2023). International Working Group on the Diabetic Foot; 2023
Otvori izvor (vanjska poveznica)5. izvor: Fitridge R, Chuter V, Mills J i sur. Guidelines on peripheral artery disease in people with diabetes and a foot ulcer (IWGDF/ESVS/SVS 2023). International Working Group on the Diabetic Foot; 2023
Otvori izvor (vanjska poveznica)6. izvor: National Institute for Health and Care Excellence. Diabetic foot problems: prevention and management (NG19). NICE; 2015 (posljednja izmjena 2019)
Otvori izvor (vanjska poveznica)Kevrić J. Rasterećenje ulkusa dijabetičkog stopala: biomehanika, izbor i algoritam. Centar za rane. Objavljeno 09. 08. 2026. Ažurirano 07. 09. 2026. Dostupno na: https://www.centarzarane.com/clanci/rasterecenje-ulkusa-dijabetickog-stopala
Sadržaj je edukativan i nije zamjena za procjenu nadležnoga zdravstvenog djelatnika. Pri korištenju navedite izvor i poveznicu na izvorni članak.