Terapije kisikom u kroničnim ranama: dokazi i klinička primjena — ispis

Ključne točke

Hipoksija može ograničavati cijeljenje, ali slaba perfuzija, infekcija, pritisak, edem i pogrešna etiološka dijagnoza ne mogu se „nadoknaditi kisikom”.
Hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) i topikalna terapija kisikom (TOT) nisu zamjenjive; dokazi za jednu ne prenose se na drugu.
IWGDF (engl. International Working Group on the Diabetic Foot, Međunarodna radna skupina za dijabetičko stopalo) 2023 uvjetno preporučuje HBOT kod odabranih neuroishemijskih ili ishemijskih dijabetičkih ulkusa stopala koji ne cijele uz standardnu skrb; sigurnost dokaza je niska.
IWGDF 2023 uvjetno podupire i TOT kao dodatak standardnoj skrbi kod dijabetičkih ulkusa stopala koji ne napreduju; sigurnost dokaza je niska.
IWGDF/IDSA (engl. Infectious Diseases Society of America, Američko društvo za infektivne bolesti) izričito ne preporučuje ni HBOT ni TOT samo radi liječenja infekcije dijabetičkog stopala.
Metaanaliza randomiziranih istraživanja TOT-a iz 2026. pokazuje veći udio potpunog zatvaranja ulkusa nakon 12 tjedana, ali se temelji na samo tri usporediva ispitivanja.

Kisik je nužan za cijeljenje — ali to nije isto što i dokaz učinkovitosti terapije kisikom

Molekularni kisik sudjeluje u brojnim procesima važnima za cijeljenje: staničnom metabolizmu, oksidativnom ubijanju mikroorganizama u fagocitima, sintezi i sazrijevanju kolagena, funkciji fibroblasta, angiogenezi i epitelizaciji. Kronična upala, edem, oštećena mikrocirkulacija i bakterijski biofilm mogu dodatno smanjivati dostupnost kisika u području rane. EWMA-in (engl. European Wound Management Association, Europsko udruženje za liječenje rana) dokument iz 2017. upravo je na toj biološkoj osnovi povezao dugotrajnu hipoksiju s mogućim održavanjem kronične upalne faze.

Postoji, međutim, važna logička granica: biološka nužnost kisika ne dokazuje automatski kliničku učinkovitost dodatnog kisika.

Ako rana ne cijeli zato što stopalo nije rasterećeno, povećanje parcijalnog tlaka kisika neće ukloniti mehaničko opterećenje. Ako postoji kritična arterijska bolest koju je moguće liječiti revaskularizacijom, kisik ne smije postati zamjena za uspostavljanje protoka. Ako postoji apsces, osteomijelitis ili nekrotično tkivo koje zahtijeva kontrolu izvora infekcije, dodatna oksigenacija nije zamjena za kirurško i antimikrobno liječenje. Aktualni IWGDF upravo zato sve adjuvantne intervencije za cijeljenje postavlja nakon standardne multidisciplinarne skrbi koja uključuje debridman, rasterećenje, liječenje infekcije i revaskularizaciju kada je indicirana.

To je temelj cijelog članka. Kisik nije etiološko liječenje kronične rane. On može biti adjuvantna intervencija u odabranog bolesnika nakon što su reverzibilni uzroci neuspjeha cijeljenja adekvatno obrađeni.

Presjek kože i kronične rane s prikazom kisikova gradijenta: kapilare, hipoksično dno rane, granulacija i odlaganje kolagena. — Kisik je nužan za cijeljenje, no gradijent u dnu rane ovisi prije svega o perfuziji.

Kisik je nužan za cijeljenje, no gradijent u dnu rane ovisi prije svega o perfuziji.

HBOT, topikalni kisik i „kisikovi proizvodi” nisu jedna terapija

EWMA-in dokument iz 2017. vrlo je široko razmatrao metode povezane s kisikom: HBOT, kontinuiranu nekomprimiranu dostavu kisika, topikalne komore s tlakom, cikličke tlačne sustave, obloge ili gelove koji oslobađaju kisik, olakšani transport uz pomoć hemoglobina te proizvode povezane s reaktivnim kisikovim vrstama. Danas je posebno važno te tehnologije ne stavljati u jednu dokaznu kategoriju.

Modaliteti terapije kisikom i njihova dokazna osnova

Modaliteti terapije kisikom i njihova dokazna osnova
Modalitet	Kako djeluje	Gdje se primjenjuje	Najrelevantniji dokaz
HBOT	bolesnik u hiperbaričnom okruženju udiše 100 % kisika pri povišenom tlaku	specijalizirani hiperbarični centar	odabrani neuroishemijski ili ishemijski dijabetički ulkus stopala; uvjetna preporuka
Kontinuirani topikalni kisik	kisik se kontinuirano dovodi neposredno uz površinu rane	ambulantno ili u kućnim uvjetima	više randomiziranih ispitivanja kod dijabetičkog ulkusa stopala
Ciklički tlačni topikalni kisik	rana ili ekstremitet izloženi su lokalnom kisiku uz niski ciklički tlak	ambulantno ili u kućnim uvjetima	randomizirana ispitivanja kod dijabetičkog ulkusa stopala
Sustavi koji oslobađaju kisik	kisik nastaje ili se oslobađa u samoj oblozi	lokalno	heterogeni i slabiji dokazi
Hemoglobinski prijenosnik kisika	pokušava olakšati difuziju kisika prema rani	lokalno	ne treba ga poistovjećivati s uređajima za topikalni kisik
Ozon, hladna plazma, dušikov oksid, CO₂	drugi plinovi ili reaktivne vrste	različito	dokazno nisu jednaki molekularnom kisiku

Tablicu je na užim zaslonima moguće pomicati vodoravno.

Usporedba hiperbarične oksigenoterapije u komori i topikalne terapije kisikom na stopalu, s razlikom sustavnog i lokalnog djelovanja. — Hiperbarična i topikalna terapija kisikom nisu ista intervencija ni po dosegu ni po dokazima.

Hiperbarična i topikalna terapija kisikom nisu ista intervencija ni po dosegu ni po dokazima.

Aktualni IWGDF definira HBOT i TOT kao odvojene intervencije i daje im zasebne preporuke. Za druge plinove, uključujući ozon, hladnu atmosfersku plazmu, dušikov oksid i ugljikov dioksid, IWGDF 2023 kod dijabetičkog ulkusa stopala daje snažnu preporuku protiv primjene radi poboljšanja cijeljenja zbog vrlo slabe dokazne osnove u analiziranim ispitivanjima. To se ne smije nekritički proširivati na sve moguće indikacije tih tehnologija, ali jasno pokazuje da „terapija plinom” nije dokazna kategorija.

Još je važnije ne koristiti izraz „topikalni hiperbarični kisik” kao sinonim za topikalnu terapiju kisikom. Topikalno povećanje tlaka od nekoliko desetaka mmHg nema isto fiziološko značenje kao izlaganje cijelog organizma hiperbaričnom tlaku. Već je EWMA 2017. upozorila da je stari naziv pogrešan i zbunjujući.

Standardna skrb mora biti stvarno optimalna prije adjuvantnog kisika

Ovo je dio koji odlučuje hoće li terapija biti utemeljena na dokazima ili samo tehnološki dodatak. IWGDF 2023 navodi da se sve preporučene adjuvantne intervencije trebaju razmatrati tek kada najbolja standardna skrb sama nije dovela do cijeljenja. Standardna skrb podrazumijeva lokalni debridman, odgovarajuće obloge, učinkovito rasterećenje, liječenje infekcije i revaskularizaciju kada je potrebna.

Četiri stupa optimalne standardne skrbi prije dodatnog kisika: rasterećenje, debridman, kontrola infekcije i kompresija. — Stupovi standardne skrbi koji moraju biti ispunjeni prije razmatranja dodatnog kisika.

Stupovi standardne skrbi koji moraju biti ispunjeni prije razmatranja dodatnog kisika.

Za ishemijsku ili neuroishemijsku ranu to ima posebnu težinu. Dodatni kisik ne smije postati način za zaobilaženje vaskularne dijagnostike. Intersocietalna smjernica IWGDF/ESVS (engl. European Society for Vascular Surgery, Europsko društvo za vaskularnu kirurgiju)/SVS iz 2023. postavlja procjenu periferne arterijske bolesti i mogućnost revaskularizacije kao temelj liječenja dijabetičkog stopala s ishemijom.

Mjesto transkutanog mjerenja parcijalnog tlaka kisika

Transkutano mjerenje parcijalnog tlaka kisika (TcPO₂) može dati podatak o lokalnoj oksigenaciji. EWMA 2017. i ECHM-ov (engl. European Committee for Hyperbaric Medicine, Europski odbor za hiperbaričnu medicinu) konsenzus smatrali su TcPO₂ važnim za selekciju i praćenje HBOT-a te su predlagali i mjerenje odgovora na kisik pod hiperbaričnim uvjetima.

Dvije stvari ipak treba jasno reći. Prvo, TcPO₂ (engl. transcutaneous oxygen pressure, transkutani tlak kisika) nije zamjena za vaskularnu procjenu. Drugo, aktualni IWGDF 2023 ne uvjetuje svoju preporuku za HBOT jednim univerzalnim TcPO₂ pragom. Stari pragovi iz ECHM-ova konsenzusa mogu biti korisni u specijaliziranoj hiperbaričnoj selekciji, ali ne treba ih predstavljati kao suvremeni univerzalni algoritam za sve centre.

Postavljanje elektrode za transkutano mjerenje parcijalnog tlaka kisika na hrbat stopala u ambulantnim uvjetima. — Transkutano mjerenje parcijalnog tlaka kisika daje podatak o lokalnoj oksigenaciji, ali ne zamjenjuje vaskularnu procjenu.

Transkutano mjerenje parcijalnog tlaka kisika daje podatak o lokalnoj oksigenaciji, ali ne zamjenjuje vaskularnu procjenu.

Hiperbarična oksigenoterapija: biologija je uvjerljiva, klinički dokazi ostaju heterogeni

HBOT podrazumijeva izlaganje cijelog organizma povećanom atmosferskom tlaku uz udisanje visokih koncentracija kisika. Povećanje otopljenog kisika u plazmi omogućuje veći gradijent difuzije prema hipoksičnim tkivima. Predloženi učinci uključuju reverziju lokalne hipoksije te utjecaj na edem, funkciju leukocita, angiogenezu, kolagen i određene upalne signalne putove.

Klinički podatci, međutim, nisu jednako konzistentni kao fiziološka osnova.

U dvostruko slijepom istraživanju HODFU Löndahl i suradnici randomizirali su 94 osobe s kroničnim dijabetičkim ulkusima stopala na HBOT ili hiperbarični zrak. Nakon godinu dana indeksni je ulkus potpuno zacijelio u 52 % skupine liječene HBOT-om nasuprot 29 % kontrolne skupine.

Nasuprot tomu, Fedorko i suradnici u dvostruko slijepom istraživanju nisu pokazali smanjenje kriterija za veliku amputaciju niti bolje cijeljenje: potpuna epitelizacija u 12 tjedana zabilježena je u 20 % skupine liječene HBOT-om i 22 % kontrolne skupine.

Istraživanje DAMO₂CLES uključilo je 120 osoba s dijabetesom i ishemijskim ulkusom donjeg ekstremiteta. U analizi prema namjeri liječenja HBOT nije značajno poboljšao cijeljenje niti spašavanje ekstremiteta nakon 12 mjeseci; čak 35 % osoba randomiziranih na HBOT nije uspjelo završiti planirani protokol, što pokazuje i praktično opterećenje terapije.

Zato je IWGDF 2023, nakon analize 18 randomiziranih ispitivanja, zaključio da su rezultati konfliktni. Samo tri ispitivanja bila su dvostruko slijepa; među njima je jedno bilo negativno, a dva pozitivna. IWGDF smatra da postoji mogući učinak na potpuno cijeljenje i smanjenje površine rane, ali nije našao dobar dokaz smanjenja broja amputacija.

Konačna preporuka zato glasi: razmotriti HBOT kao dodatnu terapiju kod neuroishemijskih ili ishemijskih dijabetičkih ulkusa stopala kod kojih standardna skrb nije bila dovoljna i gdje infrastruktura već postoji — uvjetna preporuka uz nisku sigurnost dokaza.

To je, po mome mišljenju, najrazumnija današnja pozicija. HBOT nije terapija za svaki kronični dijabetički ulkus stopala, nije prva intervencija ispred revaskularizacije, nije način da se popravi nedostatno rasterećenje i nije univerzalna terapija protiv infekcije. IWGDF/IDSA 2023 posebno preporučuje da se ni HBOT ni TOT ne koriste samo s ciljem liječenja infekcije dijabetičkog stopala, jer za antimikrobni klinički učinak nema dovoljno dokaza.

Topikalni kisik: dokazna baza promijenila se više nego za HBOT

Ovdje se situacija od objave EWMA-ina dokumenta 2017. najviše promijenila. EWMA je tada govorila o ograničenoj, ali rastućoj dokaznoj osnovi i tražila kvalitetnije multicentrične placebom kontrolirane studije. Takve su se studije u međuvremenu pojavile.

U dvostruko slijepom istraživanju kontinuirane difuzije kisika Niederauer i suradnici zabilježili su potpuno cijeljenje u 46 % ulkusa uz aktivni kisik nasuprot 22 % uz prividnu terapiju tijekom 12 tjedana, uz brže zatvaranje u aktivnoj skupini. U kasnijem dvostruko slijepom multicentričnom ispitivanju istoga koncepta također su zabilježeni veća učestalost zatvaranja i kraće vrijeme do smanjenja ulkusa za polovicu.

Multinacionalno istraživanje TWO₂ iz 2020. proučavalo je cikličku tlačnu topikalnu terapiju kod kroničnih dijabetičkih ulkusa stopala koji nisu reagirali na optimalnu standardnu skrb i pokazalo korist aktivnog liječenja u odnosu na prividnu terapiju. Otvoreno multicentrično istraživanje iz 2021. sa 145 sudionika zabilježilo je zatvaranje u 44,4 % bolesnika liječenih standardnom skrbi i topikalnim kisikom nasuprot 28,1 % uz samu standardnu skrb; smanjenje površine također je bilo veće u skupini s kisikom.

Na toj je osnovi IWGDF 2023 promijenio raniju poziciju i dao uvjetnu pozitivnu preporuku za topikalni kisik kod dijabetičkog ulkusa stopala koji ne cijeli uz standardnu skrb, ali je sigurnost dokaza ocijenio niskom. Autori su posebno naglasili da različiti uređaji nisu dovoljno uspoređeni da bi se moglo reći koji je sustav superioran.

Još noviji podatak dolazi iz 2026. Theodorakopoulos i Armstrong analizirali su randomizirana ispitivanja koja su prijavila potpuno zatvaranje u 12 tjedana. Tri usporediva ispitivanja s ukupno 325 sudionika dala su relativni rizik 1,53 u korist topikalnog kisika (95 % CI [engl. confidence interval, interval pouzdanosti] 1,14–2,05). Konzervativnija analiza osjetljivosti metodom Hartung–Knapp proširila je interval nesigurnosti, što autori otvoreno navode kao posljedicu malog broja ispitivanja.

To je važan pomak. Signal učinkovitosti topikalnog kisika kod dijabetičkog ulkusa stopala više se ne može odbaciti kao tek serija slučajeva. Jednako je pogrešno iz toga izvesti tvrdnju da topikalni kisik dokazano liječi kronične rane. Dokaz je najuvjerljiviji za specifičnu populaciju dijabetičkih ulkusa stopala; nije dokazan učinak cijele klase uređaja, doza, načina primjene i etiologija rane.

Razina dokazaUvjetne preporuke uz nisku sigurnost dokazaIWGDF 2023 i noviji randomizirani dokaziHBOT kod neuroishemijskog ili ishemijskog dijabetičkog ulkusa stopala i topikalni kisik kod ulkusa koji ne cijeli uz standardnu skrb. Podatci iz 2026. dodatno podupiru signal učinkovitosti topikalnog kisika, ali ne opravdavaju snažnu univerzalnu preporuku.

Što znamo izvan dijabetičkog ulkusa stopala

Ovdje treba biti znatno oprezniji. EWMA je 2017. navodila manje studije i serije slučajeva za venske ulkuse, tlačne ozljede i različite kronične rane, ali velika većina tih podataka bila je metodološki slabija od današnjih ispitivanja kod dijabetičkog stopala.

U veljači 2026. objavljeno je randomizirano ispitivanje s 88 bolesnika s različitim kroničnim ranama u kojemu je prijenosni kontinuirani topikalni kisik tijekom prvih 28 dana doveo do bržeg smanjenja površine i dubine te kraćeg vremena cijeljenja. Do 12. tjedna potpuno je zatvaranje ipak bilo visoko u obje skupine — 95,5 % uz topikalni kisik i 90,9 % uz standardnu vlažnu terapiju — bez značajne razlike u konačnoj stopi zatvaranja.

Taj je rezultat koristan jer pokazuje razliku između ubrzavanja pojedinih parametara cijeljenja i dokaza da će više rana konačno zacijeliti. Za venske ulkuse, tlačne ozljede, traumatske i druge rane još ne postoji dovoljno jedinstvena i kvalitetna baza koja bi opravdala preporuku jednaku onoj za dijabetički ulkus stopala.

Isto vrijedi za HBOT. ECHM-ov konsenzus iz 2017. prihvaća HBOT i u drugim specifičnim indikacijama poput ugroženih režnjeva i presadaka, refraktornog osteomijelitisa, radijacijskih oštećenja i određenih teških infekcija. To su, međutim, zasebne bolesti i indikacije; dokazi iz njih ne smiju se koristiti kao neizravan dokaz da će HBOT zatvoriti bilo koju kroničnu ranu.

Odabir bolesnika: klinički model prije tehnologije

Ne postoji jedan univerzalni algoritam koji će odabrati svakog kandidata za HBOT ili topikalni kisik. Sljedeći model predstavlja sintezu aktualnih smjernica i dokaza, a ne novu validiranu skalu.

Postupak

Prije odluke o dodatnoj terapiji kisikom

1. korak: Potvrdi etiološku dijagnozu rane; „kronična rana” nije dovoljno precizna indikacija.
2. korak: Provjeri provodi li se doista optimalna standardna skrb: debridman prema potrebi, kontrola eksudata, odgovarajuća lokalna terapija i liječenje komorbiditeta.
3. korak: Kod dijabetičkog ulkusa stopala potvrdi učinkovito rasterećenje; dodatna tehnologija nije zamjena za rasterećenje.
4. korak: Procijeni infekciju. Ako postoji infekcija dijabetičkog stopala, liječi je prema kliničkoj težini, uključujući kontrolu izvora kada je potrebna.
5. korak: Procijeni arterijsku perfuziju i mogućnost revaskularizacije; kod reverzibilne ishemije prednost ima uspostavljanje protoka.
6. korak: Dokumentiraj objektivnu putanju cijeljenja kroz odgovarajuće razdoblje standardne skrbi; rana koja napreduje možda ne treba dodatnu intervenciju.
7. korak: Ako je ulkus ishemijski ili neuroishemijski i ne napreduje, razmotri HBOT ako bolesnik može podnijeti terapiju i postoji kompetentan hiperbarični centar.
8. korak: Ako ulkus ne napreduje unatoč dobroj standardnoj skrbi, razmotri topikalni kisik kao ambulantnu ili kućnu adjuvantnu opciju, uz jasno definiranu tehnologiju.
9. korak: Ako se koristi HBOT, razmotri TcPO₂ i druge podatke o oksigenaciji kada stvarno pomažu selekciji ili praćenju, ali ne kao zamjenu za vaskularnu obradu.
10. korak: Unaprijed definiraj kriterij uspjeha i točku prekida; ako terapija ne mijenja putanju rane, ponovno procijeni dijagnozu, perfuziju, infekciju, rasterećenje i opravdanost nastavka.

Algoritam odluke prije dodatne terapije kisikom: optimalna standardna skrb, vaskularna procjena, ponovna procjena i tek onda HBOT ili topikalni kisik. — Redoslijed odluka: kisik se razmatra tek nakon optimalne skrbi i vaskularne procjene.

Redoslijed odluka: kisik se razmatra tek nakon optimalne skrbi i vaskularne procjene.

Ovaj pristup svodi cijelu temu na jedno načelo: kisik se ne dodaje lošoj skrbi, nego dobroj skrbi kod pažljivo odabranog bolesnika.

Sigurnost, opterećenje i trošak

HBOT zahtijeva specijalizirani centar, procjenu prikladnosti bolesnika i višestruke dolaske tijekom više tjedana. IWGDF posebno navodi da krhkost, komorbiditeti, udaljenost od centra i sposobnost podnošenja intenzivnog rasporeda smanjuju primjenjivost i jednakost dostupnosti. Klasične komplikacije HBOT-a povezane su s tlakom i hiperoksijom; EWMA navodi barotraumu srednjeg uha kao najčešću nuspojavu, dok su ozbiljna plućna ili neurološka toksičnost kisika rijetke u pravilno vođenoj terapiji.

Topikalni kisik nema isti sustavni hiperbarični teret i lakše ga je provoditi u kućnim uvjetima, što IWGDF smatra prednošću izvedivosti i prihvatljivosti. S druge strane, troškovi uređaja i potrošnog materijala mogu ograničavati dostupnost, a kvalitetni podatci o ekonomičnosti još su nedostatni.

Prijenosni uređaj za topikalnu terapiju kisikom u kućnim uvjetima, s cijevi i zapečaćenom oblogom na hrbatu stopala. — Topikalni kisik lakše je provoditi izvan bolnice, ali izvedivost ne zamjenjuje odabir bolesnika.

Topikalni kisik lakše je provoditi izvan bolnice, ali izvedivost ne zamjenjuje odabir bolesnika.

Pet pogrešaka koje treba posebno izbjegavati

Pet čestih pogrešaka

„Rana je hipoksična, dakle treba kisik.” Hipoksija može biti posljedica arterijske bolesti koju treba revaskularizirati.
HBOT i topikalni kisik tretirati kao istu intervenciju; mehanizam dostave, opterećenje bolesnika i dokazna baza razlikuju se.
Terapiju kisikom uvesti prije optimizacije rasterećenja ili kompresije, čime adjuvant postaje zamjena za etiološko liječenje.
Koristiti HBOT ili topikalni kisik samo radi „sterilizacije” inficirane rane; IWGDF/IDSA to ne podupire kao indikaciju.
Prenijeti rezultat jednog uređaja na cijelu kategoriju terapija kisikom; superiornost pojedinih uređaja zasad nije utvrđena.

To je ujedno razlog zbog kojeg su aktualne smjernice, dobro dizajnirana randomizirana ispitivanja i pažljivo odabrane suvremene sinteze vrjednije od pukog broja pozitivnih studija.

Klinički zaključak

Nakon usporedbe EWMA-ina dokumenta iz 2017. s dokazima dostupnima do kolovoza 2026., može se sažeti sljedeće: terapije kisikom imaju legitimno mjesto u suvremenom liječenju rana, ali je to mjesto selektivno, adjuvantno i dijagnostički uvjetovano.

Za HBOT je najrazumnija primjena u pažljivo odabranih bolesnika s ishemijskim ili neuroishemijskim dijabetičkim ulkusom stopala koji ne napreduje nakon optimalne standardne skrbi i nakon procjene mogućnosti revaskularizacije. Dokazi pokazuju mogućnost koristi, ali nisu dovoljno konzistentni za rutinsku primjenu.

Za topikalni kisik dokazna je baza od 2017. osjetno sazrela. Nekoliko randomiziranih ispitivanja i metaanaliza iz 2026. daju konzistentan signal veće vjerojatnosti zatvaranja odabranih dijabetičkih ulkusa stopala. To opravdava ozbiljno kliničko razmatranje, ali još ne i tvrdnju da je riječ o univerzalnoj terapiji za sve teško cijeleće rane.

Najvažniji napredak u ovoj temi možda nije novi uređaj, nego pomak od pitanja „djeluje li kisik?” prema pitanju: kod kojeg bolesnika, kod koje etiologije, nakon koje standardne skrbi, kojim načinom dostave kisika i uz koji unaprijed definirani klinički ishod dodatna oksigenacija ima smisla.

Česta pitanja

Je li HBOT dokazano liječenje dijabetičkog ulkusa stopala?

U odabranih bolesnika može biti korisna adjuvantna terapija, ali IWGDF 2023 preporuku ocjenjuje kao uvjetnu uz nisku sigurnost dokaza. Ne preporučuje se rutinski svim osobama s dijabetičkim ulkusom stopala.

Je li topikalni kisik danas bolje dokazan nego prije deset godina?

Da. Od 2017. objavljeno je više randomiziranih i placebom kontroliranih ispitivanja. IWGDF 2023 zbog toga daje uvjetnu pozitivnu preporuku, a metaanaliza iz 2026. pokazuje veći udio zatvaranja ulkusa nakon 12 tjedana.

Može li topikalni kisik zamijeniti rasterećenje kod dijabetičkog stopala?

Ne. U relevantnim ispitivanjima kisik se koristi kao dodatak standardnoj skrbi, a ne umjesto rasterećenja, debridmana ili liječenja ishemije.

Ima li HBOT antimikrobni učinak?

Postoje fiziološki i eksperimentalni mehanizmi koji to podupiru, ali klinički dokazi nisu dovoljni da bi se HBOT ili topikalni kisik preporučili samo radi liječenja infekcije dijabetičkog stopala.

Treba li TcPO₂ izmjeriti svakome prije terapije kisikom?

Ne postoji univerzalno pravilo za sve terapije. TcPO₂ je koristan alat u procjeni lokalne oksigenacije i može pomoći selekciji za HBOT u specijaliziranim centrima, ali ne zamjenjuje potpunu vaskularnu procjenu.

Može li se dokaz za jedan uređaj za topikalni kisik prenijeti na drugi?

Ne automatski. Načini dostave kisika razlikuju se, a IWGDF navodi da zasad nije moguće pouzdano odrediti koji je uređaj ili način dostave superioran.

Izvori

Literatura

Popis izvora korištenih pri pisanju ovog članka.

1. izvor: Gottrup F, Dissemond J, Baines C, i sur. Use of oxygen therapies in wound healing, with special focus on topical and hyperbaric oxygen treatment. J Wound Care. 2017;26(Sup5):S1–S42. Napomena: dokument navodi neograničene edukacijske potpore više proizvođača povezanih s terapijama kisikom, pa su kliničke preporuke u ovom pregledu dodatno provjerene prema novijim neovisnim smjernicama i primarnim istraživanjima.
DOI: 10.12968/jowc.2017.26.Sup5.S1
2. izvor: Chen P, Campillo Vilorio N, Dhatariya K, i sur. Guidelines on interventions to enhance healing of foot ulcers in people with diabetes: IWGDF 2023 update. IWGDF; 2023.
Otvori izvor (vanjska poveznica)
3. izvor: Senneville É, Albalawi Z, van Asten SA, i sur. IWGDF/IDSA guidelines on the diagnosis and treatment of diabetes-related foot infections. Clin Infect Dis. 2023.
DOI: 10.1093/cid/ciad527
4. izvor: Mathieu D, Marroni A, Kot J. Tenth European Consensus Conference on Hyperbaric Medicine. Diving Hyperb Med. 2017;47(1):24–32.
DOI: 10.28920/dhm47.1.24-32
5. izvor: Löndahl M, Katzman P, Nilsson A, Hammarlund C. Hyperbaric oxygen therapy facilitates healing of chronic foot ulcers in patients with diabetes. Diabetes Care. 2010;33:998–1003.
DOI: 10.2337/dc09-1754
6. izvor: Fedorko L, Bowen JM, Jones W, i sur. Hyperbaric oxygen therapy does not reduce indications for amputation in patients with diabetes with nonhealing ulcers of the lower limb. Diabetes Care. 2016;39:392–399.
DOI: 10.2337/dc15-2001
7. izvor: Santema KTB, Stoekenbroek RM, Koelemay MJW, i sur. Hyperbaric oxygen therapy in the treatment of ischemic lower-extremity ulcers in patients with diabetes (DAMO₂CLES). Diabetes Care. 2018;41:112–119.
DOI: 10.2337/dc17-0654
8. izvor: Frykberg RG, Franks PJ, Edmonds M, i sur. A multinational, multicenter, randomized, double-blinded, placebo-controlled trial to evaluate the efficacy of cyclical topical wound oxygen therapy (TWO₂). Diabetes Care. 2020;43:616–624.
DOI: 10.2337/dc19-0476
9. izvor: Niederauer MQ, Michalek JE, Liu Q, i sur. Continuous diffusion of oxygen improves diabetic foot ulcer healing when compared with a placebo control. J Wound Care. 2018;27(Sup9):S30–S45.
DOI: 10.12968/jowc.2018.27.Sup9.S30
10. izvor: Serena TE, Bullock NM, Cole W, i sur. Topical oxygen therapy in the treatment of diabetic foot ulcers: a multicentre randomised clinical trial. J Wound Care. 2021;30(Sup5):S7–S14.
DOI: 10.12968/jowc.2021.30.Sup5.S7
11. izvor: Theodorakopoulos G, Armstrong DG. Topical oxygen therapy for diabetic foot ulcers: updated evidence from randomised trials. Wound Repair Regen. 2026;34(3):e70170.
DOI: 10.1111/wrr.70170
12. izvor: Zhu Y, Jiang Q, Zhan Y, i sur. Clinical efficacy and safety of portable continuous topical oxygen therapy for chronic wound management: a randomised controlled trial. Int Wound J. 2026;23(2):e70837.
DOI: 10.1111/iwj.70837