Inkrementalni omjer troškovne učinkovitosti (ICER)

ICER pomaže objasniti koliko je dodatnih sredstava potrebno za jednu dodatnu jedinicu zdravstvene koristi kada se nova mogućnost uspoređuje s odgovarajućom postojećom skrbi. U liječenju rana to može značiti dodatni trošak po dodatno zacijeljenoj rani, danu bez ulkusa ili godini života prilagođenoj kvaliteti. ICER nije cijena proizvoda i ne govori koliki će biti osobni trošak pacijenta. Rezultat ovisi o tome s čime se terapija uspoređuje, koje su vrste troška i ishoda uključene, koliko dugo se osobe prate te koliko su dokazi sigurni. Manji broj nije automatski dovoljan za odluku, a negativan rezultat može značiti dvije posve različite situacije: nova mogućnost može biti jeftinija i bolja ili skuplja i lošija. Zato se ICER tumači zajedno s kliničkom koristi, sigurnošću, neizvjesnošću, dostupnim proračunom i vrijednostima zdravstvenog sustava; ne postoji jedan univerzalan prag koji vrijedi u svakoj državi i za svaku odluku.

ICER se računa kao (C1 − C0)/(E1 − E0), pri čemu su C očekivani troškovi, E očekivani ishodi, a indeksi označuju intervenciju i komparator. Valjana interpretacija zahtijeva unaprijed definiranu perspektivu, populaciju, vremenski horizont, diskontiranje, relevantne komparatore i zajedničku mjeru ishoda. Kod više mogućnosti provodi se potpuna inkrementalna analiza nakon rangiranja prema trošku; strogo i prošireno dominirane mogućnosti isključuju se prije izračuna omjera. Predznak ICER-a nije samostalan zaključak jer isti negativni omjer može nastati u jugoistočnom ili sjeverozapadnom kvadrantu ravnine troškovne učinkovitosti. Uz omjer treba prikazati razdvojene troškove i ishode, dominantnost, determinističku i probabilističku neizvjesnost te, prema potrebi, ravninu troškovne učinkovitosti, krivulju prihvatljivosti i neto korist. Ako je učinak izražen u QALY-jima, riječ je o analizi troška i korisnosti. U skrbi o ranama rezultat mora uključiti relevantnu potrošnju resursa, primjerice rad osoblja, učestalost previjanja, komplikacije, hospitalizaciju i vrijeme do cijeljenja, a ne samo nabavnu cijenu obloge. ICER procjenjuje relativnu vrijednost, ali ne odgovara na pitanje može li platitelj podnijeti ukupni rashod; za to je potrebna zasebna analiza utjecaja na proračun.