Skrb usmjerena na osobu

Kod kronične rane nije dovoljno liječiti samo površinu rane. Važno je razumjeti što je osobi najvažnije, koje postupke može realno provoditi, koliko joj liječenje opterećuje svakodnevni život i koje ciljeve želi postići. Zdravstveni djelatnik objašnjava razumne mogućnosti i rizike, a plan se dogovara zajedno. To ne znači da je svaka mogućnost medicinski jednako primjerena, nego da se siguran i na dokazima utemeljen plan prilagođava osobi i redovito preispituje.

Skrb usmjerena na osobu u liječenju rana povezuje najbolje dostupne dokaze s perspektivom, vrijednostima, autonomijom, funkcionalnim mogućnostima, zdravstvenom pismenošću, socijalnim okolnostima i ciljevima osobe. Uključuje poštovanje i komunikaciju, zajedničko donošenje odluka, koordinaciju skrbi, edukaciju prilagođenu potrebama te podršku samozbrinjavanju. EWMA-ina sustavna analiza pokazuje razvoj dokazne podloge za takav pristup u kroničnim ranama, s koristima ponajprije u znanju, ponašanju samozbrinjavanja, zadovoljstvu i kvaliteti života; učinak na samo cijeljenje rane znatno je slabije istražen. Pristup stoga nije terapijska metoda sam po sebi niti jamstvo cijeljenja, nego način organizacije i donošenja odluka koji treba biti ugrađen u etiološko i lokalno liječenje.