Maligna fungirajuća rana

Maligna fungirajuća rana nastaje kada zloćudni tumor raste kroz kožu ili je razara. Može izgledati kao izbočena nepravilna masa, duboka ranica ili kombinacija oboje, a često stvara iscjedak, neugodan miris, bol i lako krvari. Takva rana nije znak da je osoba nešto pogrešno učinila. Njezino zbrinjavanje usmjereno je na dostojanstvo, udobnost, kontrolu simptoma i zaštitu okolne kože, istodobno s onkološkim planom kada je primjenjiv. Cilj nije uvijek potpuno zatvaranje rane; realan cilj može biti manje krvarenja, boli, mirisa ili curenja. Novo ili obilno krvarenje, omaglica, slabost, temperatura, brzo širenje crvenila ili naglo pogoršanje boli zahtijevaju hitnu procjenu. Svaka sumnjiva izraslina ili rana koja ne cijeli treba stručni pregled, a ponekad i biopsiju. Izbor obloge i način čišćenja moraju biti nježni i individualizirani jer je tkivo krhko, a rizik krvarenja i osjetljivost razlikuju se među osobama.

Maligna fungirajuća rana rezultat je infiltracije kože primarnim tumorom, izravnog širenja dublje neoplazme ili kožne metastaze, uz proliferaciju, ulceraciju, nekrozu i gubitak integriteta. Klinički teret uključuje krhkost i krvarenje, obilni eksudat, malodor povezan s nekrozom i mikrobnim metabolizmom, bol, svrbež, deformaciju i znatan psihosocijalni učinak. Dijagnoza se oslanja na onkološki kontekst i histopatologiju kada je nalaz nov ili etiologija nesigurna. Lokalna skrb je pretežno simptomatska: atraumatski kontaktni materijali, upravljanje eksudatom i mirisom, zaštita okolne kože te anticipiranje krvarenja. Sustavna ili lokalna onkološka terapija može smanjiti tumorsku masu u odabranih bolesnika, ali odluke ovise o histologiji, stadiju, prognozi i ciljevima skrbi. Kolonizacija i miris sami ne dokazuju invazivnu infekciju; antibiotici se ne primjenjuju rutinski bez kliničkih znakova. Agresivan debridman često je ograničen zbog vaskularnosti i krvarenja. Dokazi za mnoge lokalne postupke potječu iz malih, heterogenih studija, pa su redovita procjena simptoma, zajedničko odlučivanje i koordinacija onkologije, palijative i tima za rane važniji od krutog protokola.