Atipična rana

Naziv atipična rana ne opisuje jednu bolest, nego upozorava da rana ne izgleda ili se ne ponaša kao uobičajena venska, arterijska, dijabetička ili tlačna rana. Može imati neobičan rub, boju, izrazitu bol, brzo se širiti, krvariti ili ne napredovati unatoč pravilnom osnovnom zbrinjavanju. Uzroci uključuju upalne i autoimune bolesti, poremećaje krvnih žila, infekcije, reakcije na lijekove, umjetno izazvane ozljede i tumore. Zbog širokog raspona mogućnosti fotografija ili pojedini laboratorijski nalaz nisu dovoljni za dijagnozu. Potrebni su detaljna anamneza, pregled cijele kože i cirkulacije te ponekad biopsija, mikrobiološke i krvne pretrage. Brzo propadanje tkiva, jaka bol nerazmjerna izgledu, vrućica, crvenilo koje se širi ili opće pogoršanje zahtijevaju hitnu kiruršku i medicinsku procjenu, koja ne smije čekati biopsiju. Bez takvih hitnih znakova, agresivni debridman odgađa se kada postoji sumnja na aktivnu piodermu gangrenozum jer je može pogoršati.

Atipična rana radni je klinički pojam za ulceraciju koja prema morfologiji, lokalizaciji, simptomima, vremenskom tijeku ili terapijskom odgovoru odstupa od najčešćih venskih, arterijskih, neuropatskih i tlačnih etiologija. Diferencijalna dijagnoza obuhvaća neutrofilne dermatoze, vaskulitis i vaskulopatije, autoimune bulozne bolesti, infekcije, kalcifilaksiju, malignitet, metaboličke i medikamentozne uzroke te artefaktualne lezije. Upozoravajući nalazi uključuju potkopan ili lividan rub, retiformnu purpuru, nerazmjernu bol, patergiju, eksofitično tkivo, spontano krvarenje i izostanak napretka nakon etiološki prikladne skrbi. Obrada počinje ponovnom anamnezom, cjelovitim kožnim i vaskularnim pregledom te pregledom terapija; ciljane biopsije za histopatologiju, izravnu imunofluorescenciju i mikrobiologiju uzimaju se prema hipotezi. Histološki nalaz može biti nespecifičan, a mjesto, dubina i prethodna terapija utječu na osjetljivost. Pojam nije konačna dijagnoza i ne opravdava nasumično testiranje. Agresivni debridman prije isključenja pioderme gangrenozum može izazvati patergiju, dok odgađanje kod nekrotizirajuće infekcije nosi suprotan rizik; zato su klinička trijaža i multidisciplinarno usmjeravanje presudni.