Eksudat

Eksudat je tekućina koju rana stvara tijekom upale i cijeljenja. Mala do umjerena količina može pomoći održati vlažno okruženje, no previše tekućine može razmekšati kožu oko rane, uzrokovati curenje, neugodan miris, bol i češće mijenjanje obloge. Premalo vlage također može usporiti migraciju novih stanica. Izgled tekućine ovisi o vrsti rane i fazi cijeljenja: može biti bistra, krvava, zamućena ili gušća. Žuta boja sama po sebi ne znači nužno gnoj, a miris se procjenjuje nakon čišćenja i zajedno s drugim znakovima. Naglo povećanje količine, nova zamućenost ili krv, jača bol, širenje crvenila, otok, vrućica ili brzo propadanje rane zahtijevaju stručnu procjenu. Odabir obloge temelji se na količini i svojstvima eksudata, stanju okolne kože, dubini rane i uzroku, a ne samo na jednom opažanju.

Eksudat je tekućina nastala povećanom kapilarnom propusnošću u upalnom odgovoru, sastavljena od vode, elektrolita, proteina, upalnih stanica, proteaza, citokina, mikroorganizama i staničnih ostataka u promjenjivim omjerima. U akutnoj rani podupire vlažan okoliš, staničnu migraciju i dostavu čimbenika cijeljenja; u teško cijelećoj rani kronični eksudat može sadržavati povišene proteaze i održavati oštećenje matriksa. Procjena obuhvaća količinu, viskoznost, boju, miris nakon čišćenja, raspodjelu u oblozi, curenje, učestalost izmjena te učinak na rub i okolnu kožu. Povećanje može proizlaziti iz infekcije, edema, venske hipertenzije, upale, srčanoga ili bubrežnoga zatajenja, limforeje ili neodgovarajuće obloge; smanjenje može označavati napredak, ali i dehidraciju ili pogoršanje perfuzije. Nijedna boja ili miris nije samostalan dijagnostički znak infekcije. Cilj upravljanja nije potpuno isušivanje, nego ravnoteža vlage, zaštita okolne kože i uklanjanje mrtvoga prostora uz liječenje uzroka. Volumetrijska mjerenja u praksi su ograničena i procjene su često polukvantitativne, pa je važna dosljedna dokumentacija trenda.