Edem

Edem znači da se višak tekućine nakupio u tkivu pa dio tijela izgleda otečeno, napeto ili teže. Pritiskom prsta ponekad ostaje udubina, ali to nije prisutno kod svih vrsta edema. Oteklina može nastati zbog venske ili limfne bolesti, upale, ozljede, nepokretnosti, bolesti srca, bubrega ili jetre, lijekova i drugih uzroka. Oko rane edem povećava napetost kože, pogoduje curenju tekućine i može otežati dopremu kisika te prianjanje obloge. Ipak, edem je znak, a ne konačna dijagnoza. Naglo oticanje jedne noge uz bol, crvenilo ili toplinu, otežano disanje, bol u prsima, oticanje lica ili brzo opće pogoršanje zahtijevaju žurnu medicinsku procjenu. Način smanjivanja edema ovisi o njegovu uzroku; kompresija nije automatski sigurna za svaku osobu i prije nje treba procijeniti arterijsku cirkulaciju, srčano stanje i kožu.

Edem je povećanje intersticijskog volumena tekućine kada kapilarna filtracija premašuje limfnu resorpciju i povrat. Mehanizmi uključuju povišeni hidrostatski tlak, sniženi onkotski tlak, povećanu kapilarnu propusnost, retenciju natrija i vode te limfnu insuficijenciju, često u kombinaciji. Klinička procjena obuhvaća početak, simetriju, raspodjelu, udubljivost, promjene kože, opseg uda, položajnu ovisnost i sistemske znakove. U području rane edem povećava difuzijsku udaljenost, maceraciju i curenje, može narušiti mikrocirkulaciju i otežati kontrolu eksudata. Mjerenje opsega ili volumena korisno je za praćenje, ali ne određuje etiologiju. Diferencijalna dijagnoza uključuje vensku hipertenziju, limfedem, duboku vensku trombozu, infekciju, zatajenje srca, bubrega ili jetre, hipoalbuminemiju i lijekove. Liječenje je etiološko; kompresija može biti korisna u odabranim venskim i limfnim stanjima, ali zahtijeva procjenu arterijske perfuzije, srčane dekompenzacije, oblika uda i tolerancije. Lokalni edem ne treba izjednačiti s eksudatom: prvi je tekućina u intersticiju, a drugi tekućina koja izlazi na površinu rane.