Kronična venska insuficijencija

Kod kronične venske insuficijencije krv se iz nogu ne vraća dovoljno učinkovito prema srcu, najčešće zbog nefunkcionalnih venskih zalistaka, začepljenja vena ili slabije mišićne pumpe lista. Posljedica je povišen tlak u venama, osobito pri stajanju. Noga može oticati, biti teška ili bolna, a koža oko gležnja može potamnjeti, zadebljati se, svrbjeti ili postati osjetljiva. U težim slučajevima nastaje venski ulkus, obično u području potkoljenice. Oteklina ili rana ipak nisu dovoljne za samostalnu dijagnozu jer slične znakove daju arterijska bolest, limfedem, srčane bolesti, infekcija i druga stanja. Nagla jednostrana oteklina, bol, crvenilo ili nedostatak zraka zahtijevaju žurnu procjenu. Prije odluke o kompresiji i drugim postupcima potrebno je stručno procijeniti i arterijsku cirkulaciju te cjelokupno zdravstveno stanje.

Kronična venska insuficijencija označuje funkcionalno uznapredovalu kroničnu vensku bolest s trajnom venskom hipertenzijom zbog refluksa, opstrukcije ili kombinacije, uz neadekvatnu mišićno-vensku pumpu. Klinički obuhvaća edem, pigmentaciju, venski ekcem, lipodermatosklerozu, bijelu atrofiju i aktivni ili zacijeljeni venski ulkus. CEAP klasifikacija standardizira klinički, etiološki, anatomski i patofiziološki opis, ali ne zamjenjuje procjenu simptoma i težine. Dupleksni ultrazvuk temeljni je test za anatomiju i hemodinamiku površinskog i dubokog sustava. U rani venska hipertenzija održava kapilarno propuštanje, upalu, edem i promjene matriksa. Kompresija je okosnica liječenja venskog edema i ulkusa kada nije kontraindicirana, no intenzitet se određuje nakon arterijske procjene i procjene srca, kože, oblika uda i podnošljivosti. Sama prisutnost varikoziteta ne dokazuje da je rana venska, a miješana arterijsko-venska bolest česta je. Rezultat intervencije na venama ovisi o anatomskoj leziji, komorbiditetima i pridržavanju plana; lokalna obloga bez kontrole venske hipertenzije ne rješava uzrok.