Periferna arterijska bolest

Periferna arterijska bolest znači da su arterije, najčešće u nogama, sužene ili začepljene pa tkivo dobiva premalo krvi i kisika. Može se očitovati bolovima u listovima pri hodu, hladnim stopalom, slabije opipljivim pulsom, promjenom boje kože ili ranom koja teško cijeli. Neki ljudi, osobito osobe sa šećernom bolešću ili neuropatijom, nemaju tipične bolove. Rana na prstima ili stopalu zato se ne smije procjenjivati samo prema izgledu. Nagla jaka bol, hladnoća, bljedilo, utrnulost ili slabost uda mogu značiti akutno ugroženu cirkulaciju i zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu. Dijagnoza uključuje pregled i ciljane testove protoka krvi; nijedan kućni znak nije dovoljan. Liječenje uzroka, zaštita uda i plan zbrinjavanja rane ovise o težini poremećaja i drugim bolestima te ih usklađuje stručni, često multidisciplinarni tim.

Periferna arterijska bolest udova u pravilu označuje aterosklerotsku stenozu ili okluziju arterija distalno od aorte, s hemodinamski značajnim smanjenjem perfuzije. Spektar obuhvaća asimptomatsku bolest, klaudikaciju i kroničnu ishemiju koja ugrožava ud, a akutna ishemija poseban je hitni entitet. U bolesnika s ranom klinički su važni lokalizacija gubitka tkiva, pulsovi, Dopplerovi signali, indeks gležanj–nadlaktica, tlak palca, transkutani tlak kisika i anatomsko snimanje kada je indicirano. Kalcifikacija medije, osobito kod dijabetesa i kronične bubrežne bolesti, može lažno povisiti indeks gležanj–nadlaktica, pa rezultate treba integrirati. Ishemija smanjuje isporuku kisika, hranjivih tvari i antibiotika, ograničava reparaciju te povećava rizik infekcije i amputacije. Procjena rane bez vaskularne procjene može dovesti do neprimjerenog debridmana ili kompresije. Smjernice naglašavaju kontrolu kardiovaskularnog rizika, optimalno lokalno zbrinjavanje, rasterećenje i pravodobnu procjenu mogućnosti revaskularizacije. Pragovi perfuzijskih testova procjenjuju vjerojatnost cijeljenja, ali nisu apsolutni i ovise o tehnici i kliničkom kontekstu.