Mikrobno opterećenje i infekcija
Infekcija rane
Sinonimi i kratice: lokalna infekcija rane, invazivna mikrobna infekcija rane
Prodor i umnažanje mikroorganizama u tkivu rane uz odgovor domaćina i oštećenje koje ometa cijeljenje. Može biti lokalna, širiti se u okolna ili duboka tkiva te prijeći u sistemsku infekciju.
Za pacijente i obitelj
Infekcija rane nastaje kada mikroorganizmi više nisu samo prisutni na površini, nego oštećuju tkivo i izazivaju odgovor organizma. Mogući znakovi su nova ili rastuća bol, širenje crvenila i topline, oteklina, gnojni iscjedak, neugodan miris, krhkije tkivo, usporavanje cijeljenja ili naglo povećanje rane. Vrućica, ubrzano disanje, smetenost, tresavica ili izrazito loše opće stanje mogu značiti širenje infekcije i zahtijevaju hitnu procjenu. Kod dijabetesa, slabe cirkulacije ili oslabljenoga imuniteta uobičajeni znakovi mogu biti slabo izraženi. Bris rane sam po sebi ne dokazuje infekciju jer su mnoge otvorene rane kolonizirane bakterijama. Dijagnoza se temelji prvenstveno na pregledu, a uzorci i snimanje koriste se kada mogu promijeniti odluku. Antimikrobne obloge i antibiotici nemaju jednaku ulogu te ih ne treba primjenjivati bez jasne indikacije i stručne procjene.
Stručno objašnjenje
Infekcija rane označuje invaziju i proliferaciju mikroorganizama u tkivu uz lokalni ili sistemski odgovor domaćina i posljedičnu štetu. U kontinuumu IWII-ja razlikuju se kontaminacija, kolonizacija, lokalna infekcija, šireća infekcija i sistemska infekcija; granice su kliničke, a ne određene jednim mikrobiološkim pragom. Klasični znakovi uključuju eritem, toplinu, otok, bol i purulentni eksudat, dok su sekundarni znakovi odgođeno cijeljenje, povećanje rane, krhke granulacije, džepovi, promjena eksudata i neugodan miris. Neuropatija, ishemija, imunokompromitiranost i starija dob mogu prigušiti odgovor. Dijagnoza je primarno klinička. Kada je uzorak potreban, nakon čišćenja i debridmana prednost ima kvalitetan uzorak tkiva ili aspirat u odnosu na površinski bris, ovisno o dubini i pitanju. Pozitivan nalaz bez kliničkih znakova ne opravdava sistemski antibiotik. Potrebno je procijeniti dubinu, apsces, nekrotizirajuću infekciju, strano tijelo, osteomijelitis, perfuziju i mogućnost kirurške kontrole izvora. Topički antiseptici ili antimikrobne obloge vremenski su ograničene intervencije s unaprijed određenim ciljem i reevaluacijom; ne zamjenjuju etiološko liječenje i odgovarajuću antimikrobnu racionalnost.