Problemi zdravstvene njege i mjerljivi ciljevi

Za pacijente i obitelj

Kada imate kroničnu ranu, skrb ne smije biti niz slučajnih postupaka. Medicinska sestra zajedno s vama i vašim liječnikom gradi plan koji ima jasan cilj: manje boli, manje tekućine iz rane, manje crvenila ili brže cijeljenje. U ovom tekstu objašnjavamo kako se takav plan postavlja i što od njega možete očekivati.

Što znači imati plan zdravstvene njege

Plan zdravstvene njege je dogovor o tome što se želite postići s vašom ranom i kako ćete to postići. Umjesto općih želja, u planu stoje konkretne stvari koje se mogu provjeriti. Primjerice, „želim manje boli” postaje „bol će biti najviše 3 od 10 tijekom previjanja unutar jednog tjedna”. Takav cilj je mjerljiv, svatko ga može provjeriti i zna se kada plan uspijeva, a kada ga treba prilagoditi.

Kako sestra postavlja ciljeve

Sestra najprije razvrstava ono što primijeti: trenutni problemi poput boli ili crvenila, rizici koji se tek mogu dogoditi, te komplikacije koje zahtijevaju liječničku procjenu. Potom odlučuje što je najhitnije i najsigurnosno važnije. Nakon toga postavlja cilj, odabire oblogu i dogovori kada će ponovno pogledati ranu.

Razuman cilj uzima u obzir i vaše okolnosti. Ako sami ne možete navući kompresijsku čarapu ili ako nemate nikoga da vam previje ranu, to nije neuspjeh nego podatak koji mijenja plan. Recite to sestri odmah — cilj koji ne možete provesti kod kuće nikome ne koristi.

Kako se određuje što je hitno

Hitnost ne određuje samo to koliko brzo nešto izgleda, nego koliko brzo bi se moglo pogoršati. Sigurnosno važno je ono što bi, ako se zanemari, moglo ozlijediti bolesnika ili usporiti cijeljenje. Sestra te dvije stavke stavlja na jednostavnu „težinu”: što je hitnije i sigurnosno važnije, to se prvo rješava.

Na primjer, ako se crvenilo oko rane brzo širi ili se pojavi temperatura, to je hitno i sigurnosno važno. Ako je riječ o blagom neugodijama kod uklanjanja stare obloge, to je hitno ali manje ozbiljno. Ako se radi o tome da bi se obloga trebala zamijeniti za dan-dva, to može pričekati redoviti posjet. Vi kao bolesnik možete pomoći ako precizno opisujete kada se bol javlja, koliko traje i što ju pogoršava.

Primjer: cijeli plan u nekoliko rečenica

Zamislite da imate ranu na donjoj nozi koja boli prilikom previjanja i koja curi više nego inače. Sestra zabilježi problem: bol 7 od 10 i povećan eksudat. Cilj: za tri dana bol najviše 3 od 10, bez crvenila većeg od 2 cm od ruba rane. Intervencije: promjena vrste obloge koja manje boli prilikom uklanjanja, uputa da uzmete analgetik pola sata prije previjanja ako vam to odobri liječnik, te mjerenje boli svaki posjet. Evaluacija: kontrola nakon tri dana. Sigurnosna granica: ako se pojavi groznica ili bol ne padne, javljate se odmah.

Ovakav plan razumljiv je svima: vi znate što se očekuje, sestra zna što mjeriti, a liječnik zna kada treba intervenirati. Bez tog dogovora svaki posjet počinje od početka, a bolesnik ostaje nesiguran je li napredak dovoljan.

Što obitelj i skrbnici mogu učiniti

Skrbnici ne zamjenjuju medicinsku sestru, ali mogu puno pomoći. Važno je znati kako se pravilno pere ruke prije i nakon dodira rane, kako se skladište i odlagaju obloge te kako se bilježe važne promjene. Ako primijetite da se bol povećava, rana počinje više curiti ili se pojavljuje crvenilo koje se širi, trebate to zabilježiti i javiti sestri ili liječniku.

Kako prepoznati da plan uspijeva

Napredak se ne mjeri samo veličinom rane. Mjeri se i bolom, količinom tekućine, bojom i izgledom tkiva, te vašom sposobnoću svakodnevnih aktivnosti. Ako je cilj bio smanjiti bol na 3 od 10, a vi je sada procjenjujete s 2, cilj je postignut. Ako je cilj bio da se rana ne vlazi toliko da macerira kožu, a okolna koža ostaje suha, to je također uspjeh.

Važno je voditi jednostavnu bilježnicu ili koristiti list koji vam da sestra. Zapisujte datum, bol od 0 do 10, kratki opis izgleda rane, jeli primijetili neugodan miris ili promjenu boje te jeste li primijenili sve dogovorene mjere. Takav zapis na sljedećem posjetu brže objašnjava situaciju od dugog usmenog izvješća.

Zapisujte svaki dan samo nekoliko stvari: koliko je boljelo prije i poslije previjanja, koliko je obloga bila mokra, kakva je boja i miris rane te kako ste se kretali i spavali. Takav zapis sestri govori više od jedne izmjerene veličine rane.

Što ako se plan mora promijeniti

Promjena plana nije poraz. Znači da se situacija promijenila ili da je potrebno isprobati nešto drugo. Razlog može biti novi simptom, alergija na materijal obloge, promjena vaših svakodnevnih aktivnosti ili jednostavno to da odabrana intervencija nije dala očekivani učinak u predviđenom roku. Sestra tada ponovno procjenjuje probleme, postavlja nove ciljeve i određuje novi rok.

Vi možete zatražiti objašnjenje. Pitajte: „Koji je novi cilj?”, „Do kada ćemo vidjeti hoće li djelovati?”, „Po čemu ćemo znati da trebam nazvati liječnika?” Odgovori na ta pitanja štite vas od nespokojstva i od nepotrebnog čekanja.

Kada se obratiti sestri ili liječniku

Obratite se ako primijetite bilo što od navedenoga: rana se naglo povećava, pojavi se jaka ili sve jača bol, koža oko rane postane topla, crvena ili otok se širi, pojavi se žuti ili zeleni gnoj s neugodnim mirisom, ili se pojavi groznica i zimica. Također, javite se ako vam se čini da plan ne djeluje nakon nekoliko dana — to nije vaša krivnja, već znak da ga treba prilagoditi.

Ako rana nekoliko tjedana ne pokazuje napredak, to je razlog za razgovor o novom planu, a ne za čekanje. Pitajte koji je sada cilj, do kada se očekuje promjena i što se mijenja u odnosu na dosadašnji plan.

Najčešća pitanja obitelji i bolesnika