Enzimski debridman

Enzimski debridman metoda je omekšavanja i uklanjanja mrtvoga tkiva pomoću lijeka koji sadržava enzim. Enzim razgrađuje određene bjelančevine u nekrotičnom tkivu, pa se ono postupno odvaja i uklanja pri previjanju. Metoda može biti korisna kada oštro uklanjanje nije prikladno ili se želi kontroliraniji postupak, ali ne djeluje odmah i zahtijeva redovitu procjenu. Neki antiseptici, metali ili drugi lokalni pripravci mogu smanjiti aktivnost enzima, pa se proizvodi ne smiju kombinirati bez provjere kompatibilnosti. Mogući su nadražaj okolne kože, bol ili neučinkovitost ako je rana presuha. Enzimski debridman nije rješenje za svaku nekrozu niti zamjena za hitni kirurški postupak kod brzo napredujuće infekcije. Stručnjak prije primjene procjenjuje cirkulaciju, vrstu tkiva, dubinu, infekciju, alergije i cilj liječenja.

Enzimski debridman jest topikalna primjena egzogenoga proteolitičkog enzima radi razgradnje strukturnih proteina koji vežu devitalizirano tkivo uz dno rane. Najviše kliničkih podataka postoji za klostridijsku kolagenazu, koja razgrađuje denaturirani kolagen u nekrotičnoj masi; dostupnost i regulatorno odobrenje razlikuju se među državama. Metoda je relativno selektivna i može se primijeniti kada je oštri debridman neprikladan ili kao dopuna sekvencijskom uklanjanju, ali djeluje sporije i zahtijeva dostatnu vlagu te redovito uklanjanje razgrađenoga materijala. Potrebno je zaštititi okolnu kožu i provjeriti kompatibilnost: pojedini antiseptici, ekstremni pH i ioni teških metala mogu inaktivirati enzime. Nije primjerena kao jedina mjera u sepsi, nekrotizirajućoj infekciji ili drugom stanju koje zahtijeva hitnu kontrolu izvora. Prije primjene procjenjuju se perfuzija, suha stabilna eshara, izložene strukture, alergija i cilj skrbi. Sustavni pregled kolagenaze nalazi signal koristi u nekim dekubitusima, dijabetičkim ulkusima i opeklinama, ali većina uključenih studija imala je visok rizik pristranosti i znatnu heterogenost; zaključci se ne mogu automatski proširiti na sve enzime i rane.