Čišćenje rane

Čišćenje rane nije samo „pranje”, nego planirani dio procjene i previjanja. Njime se uklanjaju vidljiva nečistoća, nevezane naslage, višak iscjetka i ostatci prethodne obloge kako bi se rana mogla bolje pregledati i kako bi se smanjili čimbenici koji ometaju cijeljenje. Otopina, temperatura, pritisak i način čišćenja ovise o vrsti, dubini i mjestu rane te o tome postoji li strano tijelo, infekcija ili osjetljiva struktura. Snažno ribanje i kućni dezinficijensi mogu ozlijediti novo tkivo. Duboka, ugrizna, ubodna, operacijska ili teško onečišćena rana te rana sa sve jačom boli, crvenilom, otokom, neugodnim iscjetkom ili vrućicom zahtijeva stručnu procjenu. Čišćenje samo po sebi ne uklanja čvrsto priraslu nekrozu, ne nadoknađuje lošu cirkulaciju i nije zamjena za debridman ili liječenje infekcije kada su oni potrebni.

Terapijsko čišćenje rane jest namjerna primjena tekućine, uz odgovarajuću mehaničku silu kada je indicirana, radi uklanjanja nevezanoga devitaliziranog materijala, čestica, viška eksudata, ostataka proizvoda i površinskoga mikrobnog opterećenja s dna, rubova, okolne kože i relevantnoga šireg područja. Razlikuje se od debridmana, kojim se uklanja adherentno devitalizirano tkivo, i od antiseptičkoga liječenja, koje ima biocidni cilj. Plan se temelji na etiologiji, anatomiji, dubini, kontaminaciji, osjetljivosti izloženih struktura, perfuziji, boli i cilju liječenja. Otopina mora biti prikladna za otvoreno tkivo; izbor između pitke vode, fiziološke otopine, otopine s površinski aktivnom tvari ili antiseptičke otopine ovisi o kliničkom kontekstu i lokalnim smjernicama. Pritisak treba biti dovoljan za uklanjanje materijala, ali ne takav da traumatizira granulaciju ili potiskuje onečišćenje u dubinu. Ritualno čišćenje bez cilja nema vrijednost, dok izostanak čišćenja može onemogućiti valjanu procjenu. Ograničenja uključuju nemogućnost pouzdana uklanjanja zreloga biofilma ili čvrste eshare jednim postupkom te rizik križne kontaminacije i boli ako tehnika nije prilagođena.