Antiseptik

Antiseptik je sredstvo koje djeluje na mikroorganizme na koži ili u rani. Nije isto što i dezinficijens za predmete i površine, a nije ni antibiotik koji se uzima na usta ili daje u venu. Različiti antiseptici imaju različit spektar, brzinu djelovanja, podnošljivost i ograničenja; proizvod prikladan za neoštećenu kožu ne mora biti siguran za otvorenu ranu. Rutinsko i dugotrajno nanošenje bez jasnoga razloga može nadražiti tkivo, ometati cijeljenje ili prikriti pogoršanje. Zdravstveni stručnjak bira sredstvo prema vrsti rane, stupnju onečišćenja ili infekcije, mjestu primjene, alergijama i drugim okolnostima. Naglo širenje crvenila, jaka ili nova bol, otok, vrućica, smetenost, neugodan iscjedak ili brzo propadanje tkiva zahtijevaju medicinsku procjenu jer lokalni antiseptik tada ne rješava moguću dublju ili sistemsku infekciju.

Antiseptik je biocid formuliran za primjenu na živom tkivu s ciljem inaktivacije ili inhibicije mikroorganizama. U ranama se koriste, među ostalima, oktenidin, poliheksanid, povidon-jod i pripravci na osnovi hipoklorita/hipokloraste kiseline, ali nisu međusobno zamjenjivi. Klinički izbor zahtijeva jasnu indikaciju, očekivani spektar, odgovarajuću koncentraciju i kontaktno vrijeme, kompatibilnost s tkivom i drugim lokalnim pripravcima te razmatranje alergije, apsorpcije i anatomskoga mjesta. Antiseptik treba razlikovati od dezinficijensa za nežive površine i od sistemskoga antibiotika. Pozitivan mikrobiološki nalaz bez kliničkoga konteksta nije samostalna indikacija, kao ni rutinska primjena u uredno cijelećoj rani. Antiseptici mogu biti dio liječenja lokalne infekcije ili kritično kontaminirane rane, ali ne nadomještaju čišćenje, uklanjanje devitaliziranoga tkiva, kontrolu izvora ni korekciju perfuzije. Šireća ili sistemska infekcija zahtijeva dodatnu dijagnostiku i, prema kliničkoj slici, sistemsko liječenje. Dokazi, sigurnost i odobrene namjene ovise o konkretnoj djelatnoj tvari i formulaciji, pa se zaključci ne mogu prenositi na cijelu skupinu.