Faza hemostaze

Čim se tkivo ozlijedi, organizam nastoji zaustaviti krvarenje. Krvna se žila kratko sužava, trombociti se lijepe za mjesto ozljede i međusobno povezuju, a koagulacijski sustav stvara fibrinsku mrežu koja stabilizira ugrušak. Taj ugrušak nije samo čep; ujedno pruža privremenu podlogu za stanice koje će čistiti i obnavljati ranu. Hemostaza obično počinje u sekundama i preklapa se s ranom upalom. Ako krvarenje ne prestaje uz pritisak, natapa obloge, pulsira ili je osoba blijeda, omamljena ili slaba, potrebna je hitna procjena. Poremećaji zgrušavanja, bolest jetre i lijekovi koji utječu na koagulaciju mogu promijeniti odgovor. Tvrdu krastu ili ugrušak ne treba samostalno uklanjati bez procjene jer može ponovno nastati krvarenje ili se previdjeti dublja ozljeda.

Hemostaza započinje neposredno nakon vaskularne ozljede i uključuje refleksnu vazokonstrikciju, primarnu hemostazu trombocitnim čepom te sekundarnu hemostazu stvaranjem umreženog fibrina. Izlaganje subendotelnog matriksa omogućuje vezanje von Willebrandova faktora i trombocita, njihovu aktivaciju i degranulaciju, dok tkivni faktor pokreće koagulacijsku kaskadu i stvaranje trombina. Fibrin, fibronektin, vitronektin i trombociti čine privremeni matriks za migraciju upalnih stanica, fibroblasta i endotelnih stanica. Trombocitni medijatori poput PDGF-a i TGF-β povezuju hemostazu s upalom, angiogenezom i stvaranjem matriksa. Faze nisu odvojene kalendarske cjeline; fibrinoliza i remodeliranje ugruška započinju dok upala napreduje. Nedostatna hemostaza uzrokuje krvarenje i hematom, dok pretjerana tromboza i hipoperfuzija mogu štetiti tkivu. Lokalni izgled ugruška ne govori sam o kvaliteti sistemske koagulacije. U kliničkoj procjeni treba uzeti u obzir antikoagulanse, antiagregacijsku terapiju, trombocitopeniju, koagulopatiju, temperaturu i anatomiju ozljede.