Faza upale

Nakon ozljede tijelo šalje obrambene stanice u ranu. Zbog toga u početku mogu nastati blago crvenilo, toplina, oteklina i osjetljivost, što ne znači automatski infekciju. Te stanice uklanjaju oštećeni materijal i mikroorganizme te šalju signale koji pokreću stvaranje novog tkiva. U urednom cijeljenju upalni se odgovor postupno smiruje i prelazi u fazu obnove. Problem nastaje kada upala ostane pretjerana ili dugotrajna zbog infekcije, stranog tijela, ponavljanog pritiska, slabe cirkulacije ili drugih čimbenika. Stručna procjena potrebna je ako se crvenilo širi, bol i oteklina rastu, pojavljuje se gnojni iscjedak ili neugodan miris, rana se povećava ili nastanu temperatura i opća slabost. Sam izgled nije dovoljan da se razlikuju normalna rana upala i infekcija, osobito u kroničnoj rani.

Upalna faza započinje paralelno s hemostazom, a obilježavaju je komplement, citokini, kemokini i sekvencijska infiltracija neutrofila te monocita/makrofaga. Neutrofili fagocitiraju mikroorganizme i ostatke te oslobađaju proteaze i reaktivne kisikove spojeve. Makrofagi su funkcionalno plastični: sudjeluju u uklanjanju apoptotičnih stanica, obrani, angiogenezi i signalizaciji koja omogućuje prijelaz prema proliferaciji. Jednostavna podjela na fenotipove M1 i M2 previše pojednostavnjuje kontinuum stanja u živom organizmu. Akutna upala potrebna je za popravak, ali njezina perzistencija održava visoke razine proteaza, oksidativnog stresa i degradacije čimbenika rasta te je obilježje mnogih kroničnih rana. Klinička upala nije sinonim za infekciju; trauma, ishemija, kontaktna reakcija, autoimuna bolest i malignitet mogu stvarati slične znakove. Suprotno tome, infekcija u imunokompromitiranih može biti slabo upalna. Procjena se temelji na vremenskoj putanji, etiologiji, lokalnim i sistemskim znakovima, a terapijski cilj nije ukinuti svaku upalu nego ukloniti uzrok maladaptivnog odgovora.