Hiperbarična oksigenoterapija

Tijekom hiperbarične oksigenoterapije osoba u posebnoj komori udiše kisik pod povišenim tlakom. Time se privremeno povećava količina kisika otopljenog u krvi i njegova dostupnost nekim tkivima. Za rane se postupak razmatra samo u određenim indikacijama, primjerice kod odabranih ishemijskih ili neuroishemijskih ulkusa stopala koji ne napreduju unatoč najboljoj standardnoj skrbi. Nije zamjena za ponovno uspostavljanje krvotoka, rasterećenje stopala, kontrolu šećera, debridman ili liječenje infekcije. Dokazi nisu jednaki za sve vrste rana, a korist za sprječavanje amputacije ostaje nesigurna u dijelu istraživanja. Terapija zahtijeva niz dolazaka i stručnu procjenu koristi i opterećenja. Moguće su bol ili ozljeda uha i sinusa zbog tlaka, prolazna promjena vida, pad šećera, tjeskoba u zatvorenom prostoru te rijetko toksičnost kisika. Hitna ishemija ili sepsa ne smiju čekati početak ovog postupka.

Hiperbarična oksigenoterapija izlaže bolesnika kisiku visoke inspiracijske frakcije pri tlaku od najmanje 1,4 apsolutne atmosfere, čime raste otopljeni kisik u plazmi i gradijent difuzije. Potencijalni učinci uključuju privremeno poboljšanje oksigenacije hipoksičnog tkiva, modulaciju upale, angiogenezu i funkciju leukocita. U području dijabetičkog stopala IWGDF 2023 uvjetno predlaže razmatranje kao dodatka standardnoj skrbi kod neuroishemijskih ili ishemijskih ulkusa koji nisu zacijelili, ondje gdje resursi postoje; sigurnost dokaza je niska, a podaci o amputaciji, cijeljenju i trošku neujednačeni. Ranija smjernica Undersea and Hyperbaric Medical Society preporuke je vezala uz odabrane uznapredovale ulkuse i razdoblje neuspjeha standardne skrbi, što ne treba generalizirati na sve rane. Prije postupka nužni su procjena perfuzije i mogućnosti revaskularizacije, kontrola infekcije, rasterećenje i objektivno praćenje. Rizici uključuju barotraumu srednjeg uha i pluća, reverzibilnu kratkovidnost, hipoglikemiju, klaustrofobiju i rijetke konvulzije zbog kisika. Kontraindikacije i logističko opterećenje moraju se odvagnuti; TcPO2 može pomoći selekciji, ali nema nepogrešiv prag odgovora.