Mikrobno opterećenje i infekcija
Osteomijelitis
Sinonimi i kratice: infekcija kosti
Osteomijelitis je infekcija i upala kosti koja se kod kronične rane može razviti širenjem iz susjednog tkiva, osobito ako je rana duboka ili kost izložena.
Za pacijente i obitelj
Osteomijelitis je infekcija kosti. Kod rana na stopalu ili drugom dijelu tijela mikroorganizmi mogu doći do kosti kroz duboku ranu, nakon ozljede ili zahvata, a rjeđe krvotokom. Mogući znakovi su rana koja dugo ne cijeli, vidljiva ili opipljiva kost, otok, crvenilo, iscjedak, temperatura ili nova bol. Kod neuropatije bol i temperatura mogu izostati, pa miran izgled ne isključuje problem. Dijagnoza se ne postavlja samo prema brisu rane ni jednoj rendgenskoj snimci. Liječnik povezuje pregled, dubinu i trajanje rane, krvne nalaze, snimanje te ponekad uzorak kosti za mikrobiologiju i histologiju. Brzo širenje crvenila, visoka temperatura, zimica, zbunjenost ili opće pogoršanje zahtijevaju hitnu procjenu. Liječenje ovisi o mjestu, prokrvljenosti, proširenosti infekcije, mikrobiološkom nalazu i stabilnosti kosti te može uključivati antibiotike i kirurški zahvat u individualno određenom omjeru.
Stručno objašnjenje
Osteomijelitis je infekcija kosti s upalnom destrukcijom, a u kontekstu kroničnih rana najčešće nastaje izravnim širenjem iz susjednog tkiva. Rizik raste s dubinom i trajanjem ulkusa, izloženom kosti, perifernom arterijskom bolešću i prethodnom infekcijom. Kod dijabetičkog stopala početna procjena kombinira test sondom do kosti, običnu radiografiju i upalne biljege; MR je metoda izbora kada dijagnoza ostaje nejasna. Nijedan pojedini test nije dovoljan u svim populacijama. Pozitivan test sondom do kosti korisniji je u bolesnika s visokom prethodnom vjerojatnošću, a negativan u onih s niskom. Promjene na snimkama mogu kasniti ili biti nespecifične zbog Charcotove neuroartropatije, traume ili operacije. Aseptično uzet uzorak kosti za kulturu, uz histopatološku korelaciju, najizravniji je etiološki dokaz, no osjetljivost i specifičnost ovise o uzorkovanju i prethodnim antibioticima. Površinski bris ne pouzdano predviđa koštani patogen. Terapijska odluka integrira anatomiju, stabilnost, opseg nekroze, perfuziju, mogućnost uklanjanja zaražene kosti i ciljanu antimikrobnu terapiju; normalan laboratorijski nalaz ne isključuje kroničnu bolest.
Povezani pojmovi
Literatura i izvori
- Senneville É, Albalawi Z, van Asten SAV, et al. IWGDF/IDSA Guidelines on the Diagnosis and Treatment of Diabetes-related Foot Infections. Clinical Infectious Diseases. 2023.
- Dinh MT, Abad CL, Safdar N. Diagnostic accuracy of the physical examination and imaging tests for osteomyelitis underlying diabetic foot ulcers: meta-analysis. Clinical Infectious Diseases. 2008;47(4):519–527.
