Obloga s medicinskim medom

Obloga s medicinskim medom sadrži med koji je proizveden, obrađen i ispitan za uporabu na rani. Nije isto što i prehrambeni med iz kućanstva, koji može sadržavati spore i nema ujednačena svojstva te se ne smije stavljati na ranu. Medicinski med veže vodu, stvara kiselo okruženje i može poduprijeti omekšavanje naslaga te lokalno antimikrobno djelovanje. Dostupan je kao gel ili unutar različitih obloga. Dokazi o koristi razlikuju se prema vrsti rane: za neke opekline i inficirane poslijeoperacijske rane postoje povoljniji rezultati, dok je za mnoge kronične rane sigurnost zaključaka slabija. U početku se može javiti peckanje ili više tekućine, a potreban je oprez kod poznate alergije na sastojke pčelinjih proizvoda. Medna obloga ne zamjenjuje vaskularnu procjenu, rasterećenje, debridman ni antibiotik kada je potreban. O primjeni i praćenju odlučuje stručnjak prema cilju i odgovoru rane.

Medicinski med je standardiziran, kontrolirano proizveden i obično steriliziran pripravak za lokalnu primjenu, formuliran kao gel, pasta ili impregnirana obloga. Potencijalni učinci proizlaze iz visoke osmolarnosti, niskog pH, vodikova peroksida i drugih fitokemijskih sastavnica ovisnih o izvoru, uz poticanje autolitičkog odvajanja naslaga. Ne može se ekstrapolirati s prehrambenog meda niti se različite formulacije smiju smatrati istovjetnima. Cochraneov pregled našao je veliku heterogenost i različitu sigurnost dokaza: moguća je korist u nekim djelomičnim opeklinama i inficiranim poslijeoperacijskim ranama, dok za venske ulkuse i brojne druge kronične rane nije dokazana jasna superiornost standardnoj skrbi. Klinička odluka treba imati definiran cilj, primjerice debridman ili lokalnu kontrolu mikroorganizama, i plan ponovne procjene. Osmotski učinak može početno povećati eksudat, a kiselost uzrokovati prolaznu bol; moguće su alergijske reakcije. Dijabetes sam po sebi nije dokaz kontraindikacije za lokalnu uporabu, ali se ukupna glikemija i rana procjenjuju neovisno. Pripravak ne zamjenjuje etiološko liječenje, kontrolu izvora niti sistemsku terapiju invazivne infekcije.