Sekundarna obloga

Sekundarna obloga vanjski je sloj koji se stavlja preko obloge koja dodiruje ranu. Može preuzimati višak iscjetka, štititi od udarca i onečišćenja ili držati cijeli sustav na mjestu. Mora biti dovoljno velika i prikladno učvršćena, bez pretjeranog pritiska i oštećenja kože ljepilom. Ako se natopi, procuri, pomakne ili zateže kožu, treba je promijeniti prema uputi i procijeniti odgovara li sustav stvarnoj količini iscjetka. Dodatni slojevi ne smiju prikriti pogoršanje rane niti zamijeniti liječenje njezina uzroka.

Sekundarna obloga nadopunjuje primarni kontaktni sloj apsorpcijom i retencijom eksudata, mehaničkom zaštitom, fiksacijom i održavanjem željene mikroklime. Izbor ovisi o prijenosu tekućine iz primarne obloge, kapacitetu pod kompresijom, riziku bočnog širenja, anatomskom mjestu, učestalosti promjene i toleranciji adheziva. Superapsorbirajuće, pjenaste ili druge sekundarne obloge nisu međusobno zamjenjive samo prema nominalnom kapacitetu. Prevelika okluzija može povećati maceraciju, a pretijesna fiksacija uzrokovati tlak ili smanjiti perfuziju. Cijeli sustav treba ocjenjivati kao funkcionalnu jedinicu, uključujući trošak, trajanje nošenja, bol, curenje i mogućnost osobe ili skrbnika da ga pravilno primijeni.