Gazna obloga

Gaza je čest materijal za previjanje, ali nije jednaka za svaku namjenu. Može služiti kao vanjski upijajući sloj, za kratkotrajnu hemostazu ili za ispunjavanje određenih šupljina prema stručnoj uputi. Suha gaza koja se prilijepi za ranu može pri skidanju oštetiti novo tkivo, izazvati bol i ostaviti vlakna. Zato se ne treba samostalno gurati u duboku ranu niti trgati s ležišta. Ako je obloga natopljena, curi, neugodno miriše ili se pojave nova bol, crvenilo ili temperatura, potreban je novi pregled plana previjanja.

Gazne obloge razlikuju se prema tkanju, sastavu, sterilnosti, impregnaciji i rendgenskoj vidljivosti. Mogu biti primarni ili sekundarni sloj, privremena hemostatska kompresija ili materijal za labavo ispunjavanje. Ograničenja uključuju malu retenciju pod pritiskom, bočno širenje eksudata, adherenciju nakon sušenja, gubitak vlakana i potrebu za češćim promjenama. Rutinski wet-to-dry postupak neselektivan je mehanički debridman koji može uklanjati održivo tkivo i uzrokovati bol te nije suvremeni izbor kada su dostupne selektivnije metode. Kod kaviteta treba dokumentirati broj i cjelovitost komada te spriječiti retenciju. Izbor treba temeljiti na funkciji, a ne na tradiciji ili niskoj jediničnoj cijeni.