Procjena rane i dijagnostika
Gležanjsko-brahijalni indeks
Sinonimi i kratice: ABI, ABPI, indeks gležanj–nadlaktica
Omjer sistoličkoga tlaka izmjerenog na gležnju i nadlaktici kojim se procjenjuje arterijska prohodnost donjih udova. Nalaz pomaže otkriti perifernu arterijsku bolest, ali može biti lažno visok kod nekompresibilnih arterija.
Za pacijente i obitelj
Gležanjsko-brahijalni indeks neinvazivna je pretraga kojom se tlak krvi na gležnju uspoređuje s tlakom na nadlaktici. Manji omjer može upućivati na suženje arterija u nozi, što je važno kada rana na stopalu ili potkoljenici sporo cijeli i prije odluke o kompresijskoj terapiji. Pretraga se obično izvodi nakon odmora, tlakomjerom i doplerskom sondom. Rezultat nije dijagnoza sam za sebe: na njega utječu način mjerenja, srčani ritam, edem i ukočene, kalcificirane arterije. U osoba sa šećernom bolešću ili bubrežnom bolešću žile mogu biti nekompresibilne pa rezultat izgleda uredno ili previsoko unatoč slabijoj cirkulaciji. Tada su potrebne druge pretrage, primjerice tlak prsta ili procjena kisika u koži. Bol u mirovanju, hladno i blijedo stopalo, nagla promjena boje ili rana koja ne cijeli zahtijevaju stručnu vaskularnu procjenu bez oslanjanja samo na jedan broj.
Stručno objašnjenje
Gležanjsko-brahijalni indeks (ABI/ABPI) omjer je višega sistoličkog tlaka u arterijama gležnja i višega brahijalnog sistoličkog tlaka, uz standardizirano mjerenje nakon odmora u ležećem položaju i doplersku detekciju protoka. U bolesnika s anamnezom ili kliničkim nalazom koji upućuje na perifernu arterijsku bolest ABI je test prvoga izbora; vrijednost ≤0,90 obično se smatra abnormalnom, 0,91–0,99 graničnom, 1,00–1,40 urednom, a >1,40 nekompresibilnom. Pragovi se ne smiju mehanički primjenjivati na procjenu cijeljenja ili sigurnost kompresije. Medijalna arterijska kalcifikacija, česta u dijabetesu, kroničnoj bubrežnoj bolesti i starijoj dobi, može lažno povisiti ABI. Kod vrijednosti >1,40 preporučuje se tlak prsta i indeks prst–nadlaktica s valnim oblicima; pri normalnom ili graničnom ABI-ju i tipičnim simptomima može biti potreban opterećajni ABI. U rani koja ne cijeli ili gangreni procjena lokalne perfuzije dopunjuje se tlakom prsta, transkutanom oksimetrijom, tlakom perfuzije kože i slikovnim metodama. ABI je dio etiološke procjene, a ne samostalna dozvola ili zabrana kompresije; odluka mora uključiti simptome, puls, valne oblike i ukupni vaskularni rizik.