Hidradenitis suppurativa

Hidradenitis suppurativa kronična je upalna bolest kože koja najčešće zahvaća pazuhe, prepone, područje ispod dojki i stražnjicu. Pojavljuju se bolni čvorovi i apscesi koji mogu puknuti, cijediti se, povezivati kanalima ispod kože i ostavljati ožiljke. Nije posljedica loše higijene i nije obična zarazna infekcija, premda se oštećeno područje može sekundarno inficirati. Bolest često dolazi u pogoršanjima, a miris, bol i vidljivi iscjedak mogu snažno utjecati na svakodnevni život i psihičko zdravlje. Rano prepoznavanje važno je kako bi se ograničilo stvaranje tunela i ožiljaka. Naglo širenje crvenila, visoka temperatura ili izraženo opće pogoršanje zahtijevaju žurnu procjenu. Dijagnozu obično postavlja liječnik prema tipičnim promjenama, mjestima i ponavljanju. Zbrinjavanje otvorenih lezija samo je dio plana; izbor lijekova, zahvata i obloga ovisi o težini, fenotipu, trudnoći, drugim bolestima i osobnim ciljevima.

Hidradenitis suppurativa kronična je, recidivirajuća, imunoposredovana upalna bolest terminalne pilosebacealne jedinice u intertriginoznim područjima. Klinički kriteriji obuhvaćaju tipične lezije, tipičnu distribuciju i kroničnost ili recidiviranje. Primarne lezije su duboki upalni čvorovi i apscesi, a progresija dovodi do drenirajućih tunela, fistuloznih traktova i fibroznih ožiljaka. Hurley stadiji opisuju strukturno oštećenje, dok IHS4 dinamički kvantificira aktivne čvorove, apscese i drenirajuće tunele; niti jedan alat sam ne obuhvaća bol, iscjedak i kvalitetu života. Mikrobi nisu primarni uzrok, ali disbioza i sekundarna infekcija mogu utjecati na kliničku sliku. Diferencijalna dijagnoza uključuje furunkulozu, inficirane ciste, pilonidalnu bolest, kožni oblik Crohnove bolesti i atipične infekcije. Liječenje kombinira kontrolu upale, zahvate prilagođene anatomskom oštećenju, zbrinjavanje boli i eksudata te komorbiditeta. Jednostavna incizija apscesa često samo kratkotrajno olakša simptome i ne mijenja bolest tunela. Antibiotski odgovor ne potvrđuje bakterijsku etiologiju, a terapijski dokazi ovise o fenotipu i ishodu koji se mjeri.