Ožiljak

Ožiljak nastaje kada tijelo zatvori dublje oštećenje kože novim vezivnim tkivom. U početku može biti crven, tvrd, zategnut, osjetljiv ili svrbljiv, a zatim se tijekom više mjeseci obično omekšava i blijedi. Ne sadrži sve iste strukture kao neoštećena koža i nikada ne postaje potpuno jednak okolnoj koži. Neki ožiljci ostaju ravni, dok se drugi uzdignu. Hipertrofični ožiljak ostaje unutar granica prvotne rane, a keloid se širi izvan njih. Promjena ožiljka ovisi o dubini i mjestu ozljede, napetosti kože, infekciji, nasljednoj sklonosti i drugim čimbenicima. Naglo povećanje, otvaranje, krvarenje, jača bol, toplina ili iscjedak nisu samo estetsko pitanje i zahtijevaju stručnu procjenu. Izbor postupka ovisi o vrsti, zrelosti, simptomima i mjestu ožiljka; jedan proizvod ili postupak nije prikladan za sve.

Ožiljak je rezultat reparacije punog ili djelomičnog gubitka dermisa fibroznim izvanstaničnim matriksom, za razliku od potpune regeneracije. Sazrijevanje uključuje smanjenje celularnosti i vaskularnosti, zamjenu dijela kolagena tipa III tipom I, umrežavanje i reorganizaciju vlakana. Klinički se procjenjuju boja, vaskularnost, pigmentacija, visina, površina, podatljivost, bol, svrbež, kontraktura i funkcionalni učinak. Hipertrofični ožiljak ostaje u granicama ozljede i može djelomično regredirati, dok keloid prelazi granice rane i ima veću sklonost povratu. Rizik mijenjaju dubina i trajanje cijeljenja, infekcija, napetost, anatomsko mjesto, dob i genetska predispozicija. Validirane ljestvice mogu standardizirati praćenje, ali su djelomično subjektivne i ne zamjenjuju anamnezu ni funkcionalnu procjenu. Dokazi za prevenciju i liječenje razlikuju se prema tipu ožiljka; preporuke obično favoriziraju stupnjeviti, kombinirani pristup. Termin ožiljak ne treba nekritički primjenjivati na trajno upaljene, ulcerirane ili novonastale lezije bez isključenja infekcije, stranog tijela ili tumorske promjene.