Lokalna antimikrobna terapija

Lokalni antimikrobni pripravak stavlja se izravno na ranu kao otopina, gel ili posebna obloga. Može se razmotriti kada postoje znakovi lokalne infekcije ili visok rizik u točno određenoj situaciji, ali nije potreban za svaku otvorenu ranu i ne služi samo za „sterilizaciju”. Izbor ovisi o vrsti rane, količini iscjetka, alergijama i stanju kože. Učinak se mora provjeriti nakon dogovorenog kratkog razdoblja; ako nema poboljšanja, plan se mijenja umjesto beskrajnog nastavka. Lokalni pripravak nije dovoljan ako se crvenilo širi, postoji duboki apsces, temperatura ili se osoba opće pogoršava. Topikalne antibiotike ne treba koristiti rutinski zbog slabih dokaza, alergije i rizika rezistencije.

Lokalna antimikrobna terapija obuhvaća antiseptike i antimikrobne obloge, a treba je razlikovati od topikalnih antibiotika. Indikacija proizlazi iz kliničke procjene lokalne infekcije, biofilmskog opterećenja ili specifično visokog rizika, uz prethodno čišćenje, debridman i kontrolu uzroka. Sredstvo se bira prema spektru, citotoksičnosti, kompatibilnosti s tkivom i drugim terapijama, eksudatu, alergiji i regulatornoj indikaciji. Cilj i rok revizije moraju biti dokumentirani; prekida se kada se znakovi povuku ili nema mjerljive koristi. Dokazi za učinak na potpuno cijeljenje mnogih proizvoda ograničeni su, a IWGDF/IDSA ne preporučuje topikalne antiseptike, srebro ili med samo radi liječenja infekcije dijabetičkog stopala niti topikalne antibiotike uz sistemske. Šireća ili sistemska infekcija zahtijeva sistemsku terapiju i kontrolu izvora; lokalno sredstvo može biti samo dodatak.