Racionalna primjena antimikrobnih lijekova

Racionalna primjena znači liječiti infekciju učinkovito, ali bez nepotrebnih antimikrobnih lijekova. Kod rane se prvo procjenjuju znakovi infekcije, dubina, cirkulacija i opće stanje; bris se ne uzima rutinski iz svake rane. Ako je lijek potreban, bira se prema najvjerojatnijim uzročnicima, alergijama, bolestima i lokalnoj rezistenciji, a nakon nalaza terapija se može suziti ili promijeniti. Važni su i čišćenje, debridman, drenaža apscesa, rasterećenje i liječenje uzroka rane jer antibiotik sam ne uklanja izvor. Bolesnik treba uzimati lijek kako je propisano i javiti nuspojave ili pogoršanje; terapiju ne treba produljivati ni ponavljati bez nove procjene.

Antimikrobno upravljanje koordinirani je skup postupaka kojima se optimizira indikacija, izbor, doza, put i trajanje antimikrobne terapije uz očuvanje kliničkog ishoda i smanjenje toksičnosti, Clostridioides difficile infekcije i selekcije rezistencije. U skrbi za rane počinje razlikovanjem kontaminacije i kolonizacije od kliničke infekcije, pravilnim uzorkovanjem samo kada nalaz može promijeniti odluku te dokumentiranjem indikacije i datuma revizije. Empirijski spektar treba odgovarati težini, anatomskom izvoru, prethodnim izolatima i lokalnim podacima; nakon identifikacije uzročnika slijede deeskalacija, prilagodba doze bubrežnoj funkciji i prijelaz na oralni lijek kada je siguran. Kontrola izvora, perfuzija, debridman i etiološka terapija sastavni su dio stewardshipa. Lokalni antiseptici također zahtijevaju jasnu indikaciju, cilj i vremenski ograničenu ponovnu procjenu.