Mikrobno opterećenje i infekcija
Antimikrobna rezistencija
Sinonimi i kratice: otpornost na antimikrobne lijekove, AMR
Antimikrobna rezistencija urođena je ili stečena neosjetljivost mikroorganizma na jedan ili više antimikrobnih lijekova.
Za pacijente i obitelj
Antimikrobna rezistencija znači da bakterija, gljiva ili drugi mikrob više ne reagira dovoljno na lijek namijenjen njegovu liječenju. Otporna nije osoba nego mikroorganizam. Zbog toga infekcija može trajati dulje i zahtijevati drugi, ponekad toksičniji ili intravenski lijek. Rezistencija nastaje prirodnim promjenama mikroba, ali je ubrzavaju nepotrebno uzimanje antibiotika, pogrešna doza, neprimjereno dugo liječenje i širenje otpornih mikroba. Većina rana sadrži bakterije bez infekcije, pa pozitivan bris nije razlog da se antibiotik uzme „za svaki slučaj”. Lijek treba uzimati točno prema uputi, ne dijeliti ga s drugima i ne čuvati ostatke za buduću ranu.
Stručno objašnjenje
Antimikrobna rezistencija fenotipska je neosjetljivost mikroorganizma na antimikrobni lijek pri koncentracijama koje se uobičajeno postižu terapijom, a može biti intrinzična ili stečena mutacijom i horizontalnim prijenosom gena. Selekcijski pritisak neprimjerene ili preširoke terapije pogoduje opstanku rezistentnih sojeva; prijenos između osoba i okolišnih rezervoara širi problem. U rani se nalaz rezistentnog organizma mora odvojiti od kliničke infekcije: kolonizacija MRSA-om ili rezistentnim gram-negativnim bacilom ne zahtijeva automatski sistemsku terapiju. Kada infekcija postoji, izbor ovisi o mjestu i dubini, težini, perfuziji, prethodnim izolatima, lokalnom antibiogramu, farmakokinetici i kontroli izvora. Prevencija uključuje higijenu ruku, odgovarajuće mjere kontakta, pravilno uzorkovanje, deeskalaciju i najkraće učinkovito ciljano liječenje.