Antibiotska terapija infekcije rane

Antibiotik može biti potreban kada je rana klinički inficirana, osobito ako infekcija zahvaća okolno ili duboko tkivo, brzo napreduje ili izaziva opće simptome. Ne liječi samu kolonizaciju ni svaku ranu koja sporo cijeli. Liječnik procjenjuje bol, crvenilo, toplinu, otok, gnoj, dubinu, cirkulaciju i opće stanje. Ako je moguće, uzorak se uzima prije prve doze, ali kod teške infekcije liječenje se ne odgađa. Početni lijek može pokrivati više vjerojatnih bakterija, a nakon kulture sužava se na najuži učinkoviti. Važno je uzimati propisanu dozu u dogovoreno vrijeme i javiti osip, jaki proljev ili pogoršanje. Drenaža gnoja, debridman, rasterećenje i poboljšanje protoka krvi često su nužni jer antibiotik sam ne dopire dobro u mrtvo ili ishemijsko tkivo.

Sistemski antibiotik indiciran je za kliničku bakterijsku infekciju, ne za kontaminaciju, kolonizaciju, pozitivan bris ili cilj ubrzanja cijeljenja neinficiranog ulkusa. Empirijski režim određuju težina, dubina, anatomija, lokalni antibiogram, prethodni izolati i antibiotici, rizik MRSA-e ili gram-negativnih patogena, alergije, bubrežna funkcija i perfuzija. Reprezentativan duboki uzorak uzima se prije terapije kada ne odgađa hitno liječenje; nalaz se tumači u kliničkom kontekstu i koristi za deeskalaciju. Potrebni su drenaža, debridman, uklanjanje stranog tijela, vaskularna procjena i etiološka skrb. Put i trajanje individualiziraju se prema odgovoru i kontroli izvora; kraći učinkoviti režim prednost je nad rutinski produljenim. Brza progresija, nekrotizirajuća infekcija ili sepsa zahtijevaju hitnu bolničku i kiruršku procjenu, bez čekanja kulture.