MRSA

MRSA je vrsta bakterije Staphylococcus aureus koja je otporna na više često korištenih antibiotika. Može živjeti na koži, u nosu ili u rani bez simptoma; to je kolonizacija i nije isto što i infekcija. Kada uzrokuje infekciju, rana može postati bolna, crvena, topla, otečena i gnojna, a teži slučajevi mogu izazvati temperaturu i opće pogoršanje. Liječenje se ne bira prema izgledu ili samom nazivu MRSA, nego prema kliničkoj slici, mjestu infekcije i antibiogramu; apsces često treba drenirati. Ranu treba držati pokrivenom prema uputi i prati ruke prije i nakon previjanja. Antibiotike se ne smije dijeliti ni uzimati bez preporuke.

MRSA nosi mecA ili mecC posredovanu promjenu penicilin-vezujućeg proteina i fenotipski je otporan na meticilin odnosno većinu beta-laktama, uz iznimke specifičnih anti-MRSA cefalosporina. Pozitivan površinski uzorak kronične rane može označavati kolonizaciju; klinička infekcija određuje potrebu za terapijom. Kod purulentne infekcije prioritet je incizija i drenaža kada postoji kolekcija, uz kulturu gnoja u odgovarajućim situacijama. Empirijsko pokriće treba vezati uz težinu i rizike poput prethodne MRSA kolonizacije ili infekcije, nedavne hospitalizacije i neuspjeha početne terapije, a potom uskladiti s antibiogramom, bubrežnom funkcijom i mjestom bolesti. Higijena ruku, pokrivanje drenirajućih rana i lokalne mjere kontrole prijenosa važni su; rutinska dekolonizacija nije automatska mjera za svaki pozitivan nalaz.