Mikrobno opterećenje i infekcija
Profilaksa tetanusa kod rane
Sinonimi i kratice: prevencija tetanusa nakon ozljede, postekspozicijska profilaksa tetanusa, zaštita od tetanusa kod rane
Profilaksa tetanusa kod rane procjena je treba li nakon ozljede primijeniti cjepivo protiv tetanusa i, u određenim okolnostima, humani tetanusni imunoglobulin. Odluka se temelji na vrsti rane i pouzdano utvrđenom prethodnom cjepnom statusu.
Za pacijente i obitelj
Tetanus ne nastaje zato što rana izgleda inficirano, nego kada spore bakterije Clostridium tetani dospiju u prikladno, najčešće duboko ili devitalizirano tkivo i počnu stvarati toksin. Nakon ozljede zdravstveni stručnjak procjenjuje kakva je rana i kada su primljene prethodne doze cjepiva. Kod uredno cijepljene osobe dodatna doza često nije potrebna za svaku malu i čistu ranu, dok kontaminirana, duboka, ubodna, ugrizna, nekrotična ili opeklinska rana može zahtijevati raniju dopunsku dozu. Osoba koja nije cijepljena, nije potpuno cijepljena ili nema pouzdanu dokumentaciju može trebati početak ili nastavak cijepljenja. Kod rane većeg rizika može biti potreban i tetanusni imunoglobulin, koji pruža privremenu zaštitu. Antibiotik se ne daje samo radi sprječavanja tetanusa. Čišćenje rane, uklanjanje stranoga i odumrloga tkiva te pravodobna procjena ostaju važni.
Stručno objašnjenje
Zbrinjavanje uključuje mehaničko čišćenje, uklanjanje stranoga i devitaliziranoga tkiva te klasifikaciju rane kao čiste i male ili rane većega tetanusnog rizika. U potonju skupinu ulaze ubodne i penetrantne ozljede, rane kontaminirane zemljom, fecesom ili slinom, ugrizi, opekline, ozebline, drobljenje, nekroza i druge devitalizirane rane. Potreba za toksoidnim cjepivom ovisi o dokumentiranom primarnom ciklusu i vremenu od posljednje doze prema važećem nacionalnom programu. Humani tetanusni imunoglobulin indiciran je kod rane većega rizika u necijepljenih, nepotpuno cijepljenih ili osoba nepoznatoga statusa, a prema nekim smjernicama i u teško imunokompromitiranih. Imunoglobulin ne zamjenjuje aktivnu imunizaciju. Antibiotici se ne preporučuju isključivo kao tetanusna profilaksa. Lokalna pravila cijepljenja imaju prednost jer se rasporedi i pragovi mogu razlikovati među državama.