Test monofilamentom

Test monofilamentom provjerava osjeća li osoba lagani, standardizirani pritisak na određenim mjestima stopala. Tanka najlonska nit prisloni se okomito na kožu dok se ne savije, a osoba zatvorenih očiju kaže kada osjeti dodir. Gubitak zaštitnog osjeta znači da žulj, kamenčić, toplinska ozljeda ili pritisak mogu proći nezapaženo i povećati rizik nastanka ulkusa. Test ne boli i ne probada kožu, ali rezultat ovisi o pravilnoj tehnici, stanju monofilamenta, mjestima ispitivanja i suradnji. Uredan nalaz ne isključuje sve oblike neuropatije, a oslabljen osjet ne objašnjava sam uzrok. Zato se monofilament kombinira s anamnezom, pregledom kože i obuće te drugim testom osjeta, primjerice vibracije. Test se ne izvodi preko otvorene rane, žulja ili nekroze. Novo nastala slabost, nagli gubitak osjeta ili rana uz crvenilo i otok zahtijevaju stručnu procjenu, ne samo ponavljanje probira.

Semmes-Weinsteinov monofilament od 10 g procjenjuje gubitak zaštitnog osjeta, klinički važnu posljedicu neuropatije povezanu s rizikom ulceracije. Nit se primjenjuje okomito na standardizirana plantarna mjesta dovoljno dugo da se savije, uz nasumične stvarne i lažne podražaje te izbjegavanje kalusa, ulkusa i ožiljka. Neosjećanje na propisanom broju mjesta podupire gubitak zaštitnog osjeta, ali protokoli i pragovi razlikuju se među smjernicama i studijama. IWGDF preporučuje kombiniranje monofilamenta s drugim modalitetom, primjerice vibracijom ugađalice, jer monofilament nije test cjelokupne funkcije perifernih živaca ni osobito osjetljiv za ranu neuropatiju ili mala vlakna. Sustavni pregledi nalaze heterogenu osjetljivost zbog različitih referentnih standarda i tehnike. Vlažna ili hladna koža, predvidiv ritam, opetovana uporaba bez odmora niti i istrošen materijal mogu promijeniti silu. Nalaz stratificira rizik i usmjerava preventivnu skrb, ali ne utvrđuje etiologiju neuropatije niti procjenjuje perfuziju. Negativan test ne poništava simptome, deformitet, prethodni ulkus ili druge čimbenike rizika.