Ultrazvučni debridman

Ultrazvučni debridman primjenjuje zvučne valove niske frekvencije preko nastavka koji dodiruje ranu ili preko fine maglice bez izravnog kontakta. Cilj je omekšati i ukloniti neživo tkivo te dopuniti čišćenje rane. Neki uređaji imaju pravi učinak debridmana, dok se drugi više koriste kao dodatna terapija, pa naziv ne znači uvijek isti postupak. Može biti manje traumatičan od opsežnog oštrog zahvata, ali može izazvati bol, krvarenje ili raspršivanje tekućine i mora ga provoditi obučeni djelatnik uz zaštitne mjere. Dokazi upućuju na moguću korist u nekim kroničnim ranama, no studije su različite i ne dokazuju da je metoda najbolja za svaku ranu. Ne smije odgoditi hitnu kirurgiju kod apscesa, nekroze ili brzo šireće infekcije.

Niskofrekventni ultrazvučni sustavi razlikuju se na kontaktne instrumente koji mehanički kavitacijom i vibracijom uklanjaju tkivo te nekontaktne uređaje koji energiju prenose preko aerosolizirane tekućine i često se klasificiraju kao adjuvantna terapija, a ne debridman u užem smislu. Parametri frekvencije, intenziteta, udaljenosti i vremena nisu međusobno zamjenjivi. Potencijalni učinci uključuju fragmentaciju fibrinoznog detritusa, mikromehaničko narušavanje biofilma i pripremu ležišta. Sustavni pregledi nalaze mogući signal koristi za neke ishode cijeljenja, ali studije su malene i heterogene te ne određuju pouzdan univerzalan režim. Potrebni su analgezija, hemostatska procjena, zaštita od aerosola i pridržavanje kontraindikacija uređaja, osobito uz izložene strukture. Metoda je dodatak etiološkom liječenju i ne zamjenjuje hitnu kiruršku kontrolu izvora.