Zasićenost obloge

Obloga može upiti samo određenu količinu tekućine. Kada se njezin kapacitet ispuni, govori se o zasićenosti. Tada se na vanjskoj strani može pojaviti vlažna mrlja, rubovi se mogu odlijepiti, a tekućina se može vratiti prema koži ili procuriti izvan obloge. Posljedice mogu biti maceracija, neugodan miris, iritacija kože i češće promjene od planiranih. Zasićenost ne znači nužno da je odabrana obloga loša; može značiti da rana izlučuje više eksudata nego prije, da je obloga premala ili da je razmak između promjena predug. Naglo povećanje iscjetka, promjena boje ili mirisa, jača bol i crvenilo zahtijevaju procjenu uzroka, uključujući infekciju ili edem. Oblogu ne treba ostavljati do curenja samo zato što je predviđena za višednevnu uporabu.

Zasićenost nastupa kada apsorpcijski i retencijski kapacitet obloge više nije dovoljan za trenutačnu proizvodnju eksudata i uvjete primjene. Klinički se može očitovati širenjem vidljive zone eksudata, povećanom masom, gubitkom kohezije, lateralnim širenjem tekućine, povratom vlage pod kompresijom, curenjem ili probijanjem kroz sekundarnu oblogu. Kapacitet izmjeren u laboratoriju ne predviđa potpuno ponašanje in vivo jer na retenciju utječu viskoznost eksudata, položaj tijela, kompresija, temperatura i konstrukcija cijeloga sustava obloga. Zasićenost povećava rizik maceracije i oštećenja ruba, ali prerana izmjena također može traumatizirati tkivo i povećati trošak. Plan izmjena treba temeljiti na trendu eksudata, stanju okolne kože i sigurnosnoj margini prije proboja, uz korekciju uzroka pojačanog eksudiranja.