Maceracija

Macerirana koža obično izgleda blijedo ili bjelkasto, meka je, naborana i osjetljivija nego okolna koža. Najčešće nastaje kada iscjedak iz rane predugo ostaje na koži ili kada obloga ne može zadržati količinu tekućine koju rana stvara. To nije isto što i gnoj niti samo po sebi dokazuje infekciju, ali oštećena kožna barijera lakše puca i rana se može proširiti. Stručna procjena potrebna je ako se područje povećava, jako boli, krvari, neugodno miriše, pojavljuje se jače crvenilo ili obloga brzo promoči. Zdravstveni radnik procjenjuje uzrok viška vlage, stanje same rane i kože oko nje te prema nalazu prilagođava način zaštite i zbrinjavanja.

Maceracija označuje strukturno i funkcionalno oštećenje epidermisa nakon produljene hiperhidracije. U skrbi za rane najčešće je posljedica kontakta kože oko rane s eksudatom koji nadmašuje sposobnost obloge za prihvat i zadržavanje tekućine, ali joj mogu pridonijeti okluzija, znojenje, inkontinencija i istjecanje sadržaja iz stome. Klinički se očituje izbjeljivanjem, omekšanjem, naboranošću, erozijama i povećanom osjetljivošću. Treba je razlikovati od kontaktnog dermatitisa, inkontinencijskog dermatitisa, gljivične infekcije i ozljede uzrokovane pritiskom. Maceracija je nalaz i komplikacija neravnoteže vlage, a ne etiološka dijagnoza rane. Procjena obuhvaća količinu i svojstva eksudata, učestalost promjene i brtvljenje obloge, oblik rane te druge izvore vlage. Vizualni nalaz nije specifičan za infekciju, stoga se tumači zajedno s lokalnim i sistemskim znakovima te tijekom cijeljenja rane.