Procjena rane i dijagnostika
Rub rane
Sinonimi i kratice: rubovi rane, prijelaz rane u okolnu kožu
Rub rane prijelaz je između ležišta rane i kože oko nje. Njegov oblik i stanje — prianjanje, epitelizacija, zadebljanje, maceracija, uvijenost ili podminiranje — daju informacije o napredovanju i preprekama cijeljenju, ali nisu sami etiološka dijagnoza.
Za pacijente i obitelj
Rub rane nije samo crta oko otvora. Na njemu nova koža najčešće počinje prelaziti preko rane, pa njegov izgled pomaže pratiti cijeljenje. Rub može biti ravan i priljubljen, ali i omekšan od vlage, suh, zadebljan, uvijen prema unutra ili odvojen od tkiva ispod kože. Takve promjene mogu nastati zbog viška iscjetka, pritiska i trenja, ponavljane ozljede, odumrlog tkiva, upale ili neodgovarajuće prokrvljenosti. Ne treba samostalno rezati zadebljan rub niti uvoditi predmete pod njega. Stručna procjena potrebna je ako se rub povlači i rana povećava, nastaje džep, brzo jača crvenilo, pojavljuje se nova bol, krvarenje, neugodan miris ili gnojni iscjedak. Rub se uvijek procjenjuje zajedno s dnom rane, kožom oko nje i temeljnim uzrokom.
Stručno objašnjenje
Rub rane anatomska je i biološka zona prijelaza između ležišta i kože oko rane te važan izvor keratinocita za reepitelizaciju. Standardizirani opis uključuje pričvršćenost, nagib i konturu, vidljivi epitelni jezičac, hiperkeratozu ili kalus, maceraciju, deskvamaciju, eritem, fibrotičnu ili induriranu teksturu, epiboliju i podminiranje. Neprogresivan, zadebljan ili uvijen rub može odražavati staničnu senescenciju, ponavljani mehanički stres, suhoću, višak vlage, nekontroliranu upalu, biofilm ili ishemiju, ali nijedan izgled nije patognomoničan. Epibolija se ne smije automatski proglasiti uzrokom zastoja bez procjene etiologije i tkivnog stresa. Rub treba razlikovati od kože oko rane, iako se zone preklapaju. Dokumentacija se povezuje sa serijskim mjerenjem, podminiranjem, vrstom tkiva, eksudatom i boli. Kod atipičnog izdignutog, ljubičastog, nekrotičnog ili lako krvarećeg ruba treba razmotriti dermatološku ili kiruršku procjenu i biopsiju; rutinski debridman može biti štetan kod pioderme gangrenozum.