Acelularni dermalni matriks

Acelularni dermalni matriks nije isto što i klasični kožni presadak. Proizvodi se od donirane ljudske ili životinjske derme iz koje se postupkom obrade uklanjaju stanice, dok se nastoji sačuvati mreža kolagena i drugih sastavnica koje mogu poslužiti kao „kostur” za obnovu tkiva. Nakon postavljanja na dobro pripremljenu ranu u matriks postupno mogu urastati stanice i sitne krvne žile osobe koja se liječi. Razmatra se kod odabranih dubokih ili teško cijelećih rana, ali tek nakon procjene cirkulacije, uklanjanja devitaliziranoga tkiva, kontrole infekcije i liječenja uzroka rane. Kod dijabetičkoga stopala i dalje su nužni rasterećenje i regulacija osnovne bolesti, a kod venskih rana kompresija kada nije kontraindicirana. Matriksi se razlikuju prema podrijetlu, načinu obrade, debljini i dokazima za pojedinu indikaciju, pa rezultat jednoga proizvoda ne može automatski vrijediti za sve. Primjena ne jamči zatvaranje rane i može zahtijevati dodatne zahvate, obloge ili kožni presadak.

Acelularni dermalni matriks (ADM) dobiva se iz alogene ili ksenogene derme postupkom decelularizacije uz nastojanje očuvanja arhitekture izvanstaničnoga matriksa, osobito kolagena, elastina i glikozaminoglikana. Nakon implantacije služi kao privremena trodimenzionalna podloga za infiltraciju upalnih i reparacijskih stanica, fibro-vaskularno urastanje te naknadnu epitelizaciju ili prihvat kožnoga presatka. Sastav, debljina, rezidualna imunogenost, sterilizacija, križno povezivanje i mehanička svojstva bitno se razlikuju među proizvodima, stoga ADM ne treba promatrati kao jedinstvenu terapijsku klasu. Randomizirana ispitivanja i meta-analize upućuju na korist pojedinih dermalnih matriksa kao dodatka standardnoj skrbi kod odabranih dijabetičkih ulkusa stopala, ali heterogenost proizvoda, kriterija uključivanja i financiranja ograničava generalizaciju. Prije primjene potrebno je osigurati adekvatnu perfuziju, kontrolu izvora infekcije, debridman, ravnotežu vlage i etiološko liječenje. Aktivna nekontrolirana infekcija, nekroza, nedostatna perfuzija ili nepripremljeno dno rane smanjuju vjerojatnost integracije. Učinak se procjenjuje serijski, uz dokumentiranje vaskularizacije, eksudata, pomaka rubova i eventualne potrebe za definitivnim pokrovom.