Biologija cijeljenja i tkivo
Izvanstanični matriks
Sinonimi i kratice: ekstracelularni matriks, ECM, međustanični matriks
Izvanstanični matriks dinamična je trodimenzionalna mreža kolagena, glikoproteina, proteoglikana i glikozaminoglikana izvan stanica. Rani daje mehaničku potporu, pohranjuje signalne molekule i usmjerava adheziju, migraciju, proliferaciju i diferencijaciju stanica.
Za pacijente i obitelj
Izvanstanični matriks može se zamisliti kao promjenjiva mreža i „radna podloga” između stanica. Odmah nakon ozljede ugrušak od fibrina i fibronektina privremeno zatvara defekt. Zatim fibroblasti i druge stanice stvaraju novi matriks s kolagenom, na kojem rastu krvne žile i napreduju stanice kože. Tijekom mjeseci ta se mreža razgrađuje, ponovno gradi i usmjerava kako bi ožiljak postao čvršći.
U kroničnoj rani ravnoteža može biti poremećena: produljena upala i višak enzima razgrađuju matriks i čimbenike rasta brže nego što se mogu nadoknaditi. Zato sama primjena proizvoda koji sadrži kolagen ili drugi matriks ne rješava ranu ako ostanu ishemija, infekcija, pritisak ili nekontrolirani eksudat. Važno je razlikovati prirodni izvanstanični matriks tijela od komercijalnih „matriksnih” obloga i presadaka. Takvi proizvodi pokušavaju nadomjestiti ili zaštititi podlogu, ali imaju različite indikacije i razinu dokaza.
Stručno objašnjenje
Izvanstanični matriks (ECM) nije inertna skela, nego prostorno i vremenski promjenjiv sustav makromolekula koji uključuje fibrilarne i mrežaste kolagene, elastin, fibronektin, laminine, proteoglikane, glikozaminoglikane i matricelularne proteine. ECM određuje mehanička svojstva tkiva, veže i prezentira čimbenike rasta te preko integrina i drugih receptora regulira polaritet, migraciju, proliferaciju, diferencijaciju i preživljenje stanica.
Nakon ozljede nastaje privremeni fibrinsko-fibronektinski matriks. U proliferacijskoj fazi fibroblasti stvaraju matriks granulacijskoga tkiva bogat hijaluronanom, fibronektinom, proteoglikanima i kolagenom tipa III, dok se tijekom remodeliranja povećava udio organiziranoga kolagena tipa I i mijenja križno povezivanje i napetost. MMP-i i njihovi inhibitori omogućuju kontroliranu razgradnju i obnovu. U kroničnoj rani trajna upala, oksidativni stres, glikacija i relativni višak proteaza mogu degradirati matriks, receptore i čimbenike rasta te održavati nefunkcionalan fenotip fibroblasta. Endogeni ECM treba razlikovati od acelularnih dermalnih matriksa, kolagenskih obloga i drugih biomaterijala, čiji učinak ovisi o izvoru, obradi, indikaciji i kliničkim dokazima.