Fibroblast

Fibroblasti su stanice koje grade unutarnju potporu novog tkiva. Nakon ozljede dolaze u ranu, množe se i stvaraju kolagen i druge tvari koje oblikuju mrežu u granulacijskom tkivu. Neki se pretvaraju u miofibroblaste, stanice koje poput sićušnih zatezača približavaju rubove rane. Kasnije fibroblasti sudjeluju u preuređivanju ožiljka. Njihov rad mora biti uravnotežen: premalo aktivnosti može pridonijeti slabom cijeljenju, a pretjerana i dugotrajna aktivnost zadebljanom ožiljku ili kontrakturi. Izgled rane ne može izravno pokazati broj ili kvalitetu fibroblasta, pa se klinički procjenjuju granulacija, napredovanje zatvaranja i čimbenici koji ometaju cijeljenje. Ako rana dugo ne napreduje, stalno se otvara ili ožiljak brzo zadebljava i ograničava pokret, potrebna je stručna procjena uzroka.

Fibroblasti su heterogena populacija stromalnih stanica mezodermalnog podrijetla koja održava dermalni ekstracelularni matriks i koordinira popravak tkiva. Nakon ozljede migriraju i proliferiraju pod utjecajem PDGF-a, TGF-β, mehaničkih signala i drugih medijatora te stvaraju kolagen, fibronektin, hijaluronan, proteoglikane, metaloproteinaze i njihove inhibitore. Dio stanica diferencira se u α-SMA-pozitivne miofibroblaste koji stvaraju kontraktilnu silu i remodeliraju matricu. Fibroblasti također komuniciraju s keratinocitima, makrofazima, endotelom i adipocitima. Pojam ne označuje jedinstven fenotip: papilarne, retikularne, folikularne i fascijalne podpopulacije imaju različite funkcije, a nalazi iz mišjih modela nisu potpuno prenosivi na čovjeka. U kroničnim ranama mogu postati senescentni i slabije odgovarati na čimbenike rasta; u patološkom ožiljku perzistencija miofibroblasta i pretjerano odlaganje matriksa pridonose fibrozi. Fibroblast nije isto što i fibrocit, a identifikacija u tkivu zahtijeva kombinaciju morfologije i biljega, bez jednog univerzalno specifičnog markera.