Kontrakcija rane

Kontrakcija je prirodan način na koji se otvorena rana smanjuje: stanice u novom vezivnom tkivu stvaraju napetost i postupno povlače rubove prema sredini. Time tijelo treba prekriti manju površinu novom kožom. Proces je osobito važan kod rana koje cijele otvoreno. Ne odvija se isto u svim dijelovima tijela i nije jedini znak napretka; rana se istodobno ispunjava novim tkivom i epitelizira. Prejako ili nepravilno skupljanje može povući okolnu kožu, ograničiti pokret zgloba ili stvoriti zategnut ožiljak, osobito nakon opeklina i opsežnih defekata. Zato se napredak procjenjuje mjerenjem, pokretljivošću i kvalitetom tkiva, a ne samo prividno manjim otvorom. Ako rubovi postaju podminirani, rana se zatvara na površini uz dublju šupljinu, funkcija se smanjuje ili nastaju bol i deformacija, potrebna je stručna procjena.

Kontrakcija rane centripetalno je smanjenje defekta posredovano mehaničkim silama u granulacijskom tkivu, ponajprije diferencijacijom fibroblasta u miofibroblaste, aktomiozinskom kontraktilnošću, vezanjem na matriks i reorganizacijom kolagena. Najizraženija je u ranama koje cijele sekundarnom intencijom i razlikuje se od retrakcije elastičnih rubova neposredno nakon ozljede. Kontrakcija smanjuje površinu potrebnu za reepitelizaciju, ali njezin doprinos ovisi o anatomskom mjestu, dubini, napetosti kože, perfuziji, upali i mehaničkom okolišu. Kliničko smanjenje površine ne treba automatski pripisati zdravoj kontrakciji: epitelni mostovi, epibolija, podminirani rubovi ili površinsko zatvaranje iznad šupljine mogu prikriti zaostali defekt. Pretjerana ili dugotrajna miofibroblastična aktivnost povezana je s kontrakturom i funkcijskim ograničenjem, osobito preko zglobova i nakon dubokih opeklina. Serijsko mjerenje treba bilježiti površinu, dubinu, volumen, rubove i funkciju. Kontrakcija je sastavnica proliferacije i ranoga remodeliranja, nije sinonim za potpuno cijeljenje, koje zahtijeva kontinuiranu epitelnu barijeru i daljnje sazrijevanje matriksa.