Preskoči na glavni sadržaj

Mikrobno opterećenje i infekcija

Acinetobacter baumannii

Sinonimi i kratice: A. baumannii

Acinetobacter baumannii aerobni je gram-negativni kokobacil koji može kolonizirati kožu i rane ili uzrokovati teške bolničke i traumatske infekcije, a pojedini sojevi pokazuju višestruku, pa i karbapenemsku otpornost.

Za pacijente i obitelj

Acinetobacter baumannii bakterija je koja osobito dobro preživljava u bolničkom okolišu i može razviti otpornost na više skupina antibiotika. Može se pronaći u rani bez znakova bolesti, što nazivamo kolonizacijom, ali u teško bolesnih osoba, nakon velike traume, opeklina ili duljega boravka u bolnici može uzrokovati stvarnu infekciju kože i potkožnoga tkiva. Zato pozitivan bris sam po sebi nije razlog za antibiotik. Važni su izgled rane, nova ili jača bol, širenje crvenila, oteklina, gnoj, propadanje tkiva, temperatura i opće stanje. Kada se sumnja na infekciju, uzorak treba uzeti pravilnom tehnikom, a liječenje odabrati prema antibiogramu jer uobičajeni antibiotici mogu biti neučinkoviti. Često su potrebni debridman, drenaža i druge mjere kontrole izvora. Samostalno lokalno ili sustavno uzimanje antibiotika može prikriti infekciju i dodatno potaknuti otpornost. U bolnici su važne higijena ruku, čišćenje opreme i mjere sprječavanja prijenosa.

Stručno objašnjenje

Acinetobacter baumannii nefermentativni je, oksidaza-negativni gram-negativni kokobacil iz kompleksa A. calcoaceticus–baumannii, poznat po opstanku na suhim površinama, stvaranju biofilma i brzom stjecanju determinanti rezistencije. U rani može predstavljati prolaznu kontaminaciju, kolonizaciju ili invazivnu infekciju; interpretacija zahtijeva kliničku korelaciju i kvalitetan duboki uzorak. Rizični su intenzivno liječenje, mehanička ventilacija, velika trauma, opekline, prethodna antimikrobna terapija, invazivni uređaji i produljena hospitalizacija. Karbapenem-rezistentni A. baumannii (CRAB) često nosi OXA-karbapenemaze uz dodatne mehanizme otpornosti, pa terapiju treba temeljiti na pouzdanoj identifikaciji, antibiogramu, mjestu i težini infekcije te aktualnim stručnim smjernicama. Kod invazivne infekcije nužni su pravodobna kontrola izvora i, prema kliničkom kontekstu, infektološka i mikrobiološka konzultacija; kolonizaciju ne treba liječiti. Ponavljani površinski izolati bez znakova infekcije nisu dokaz terapijskoga neuspjeha. U ustanovama je potrebno dosljedno provoditi kontaktne mjere, dekontaminaciju okoliša i nadzor mogućega prijenosa.

Povezani pojmovi

Povezani članci

Literatura i izvori

Pojmovnik uređuje: Oliver Jurić

Objavljeno 11. kolovoza 2026. · Posljednja izmjena 15. kolovoza 2026.

Pojmovnik je edukativan sadržaj i ne zamjenjuje pregled, dijagnozu ni liječenje kod zdravstvenog djelatnika.