Procjena rane i dijagnostika
Digitalna planimetrija rane
Sinonimi i kratice: računalna planimetrija rane, digitalno mjerenje površine rane, fotoplanimetrija rane
Računalno određivanje dvodimenzionalne površine i opsega rane iz standardizirane digitalne fotografije ili digitalnoga obrisa nakon kalibracije poznatom mjernom oznakom u istoj ravnini.
Za pacijente i obitelj
Digitalna planimetrija omogućuje da se površina rane izračuna na fotografiji umjesto samo mjerenjem ravnalom. Uz ranu se postavlja mjerna oznaka poznate veličine, fotografija se snima što okomitije, a program označava ili izračunava rub. Kada se postupak svaki put provodi na jednak način, može preciznije pokazati smanjuje li se rana i kojom brzinom. Rezultat ipak ovisi o kvaliteti fotografije, pravilnoj kalibraciji i tome koliko je jasno određen pravi rub. Zakrivljena područja, duboke šupljine, podlokavanje i tuneli ne mogu se potpuno prikazati dvodimenzionalnom površinom. Različite aplikacije ne moraju davati jednake rezultate, pa je za praćenje najbolje koristiti isti uređaj i istu metodu. Fotografije rana smatraju se zdravstvenim podatkom: moraju se snimati i pohranjivati uz odgovarajući pristanak, zaštitu privatnosti i sigurnu dokumentaciju. Broj dobiven planimetrijom ne zamjenjuje procjenu dubine, tkiva, iscjetka, infekcije, cirkulacije i boli.
Stručno objašnjenje
Digitalna planimetrija segmentira konturu rane na kalibriranoj dvodimenzionalnoj slici i računa površinu, opseg te izvedene pokazatelje promjene. Ručna segmentacija omogućuje kliničku korekciju granice, dok poluautomatski i algoritamski sustavi smanjuju vrijeme mjerenja, ali mogu pogriješiti kod nejasnoga ruba, fibrina, sjena, promjene pigmentacije ili eksudata. Standardizacija zahtijeva mjernu oznaku u ravnini rane, optičku os približno okomitu na površinu, dosljednu udaljenost, osvjetljenje, položaj bolesnika i definiciju ruba. Perspektivna distorzija i zakrivljenost tijela mogu sustavno podcijeniti ili precijeniti površinu; metoda ne kvantificira volumen, podlokavanje ni tuneliranje. Za longitudinalnu procjenu treba dokumentirati program, inačicu algoritma, način segmentacije i eventualnu ručnu korekciju, a rezultate ne treba nekritički uspoređivati s duljinom puta širinom ili s drugim platformama. Klinički značaj promjene mora premašiti mjernu pogrešku i biti povezan s tkivom, dubinom, eksudatom i etiološkim liječenjem. Fotografiranje i obrada podliježu pravilima privole, kontrole pristupa i zaštite zdravstvenih podataka.