Mjerenje rane

Redovito mjerenje pokazuje mijenja li se rana tijekom vremena. Najčešće se bilježe najveća duljina i širina, dubina te eventualni džepovi ispod kože ili uski kanali. Neke ustanove koriste fotografiju s mjernom oznakom ili digitalni sustav. Jedno mjerenje ne govori hoće li rana zacijeliti, a različite tehnike mogu dati različite rezultate. Zato je važnije da se mjerenja ponavljaju na jednak način i uspoređuju zajedno s izgledom tkiva, količinom iscjetka, boli i stanjem kože oko rane. Stručna ponovna procjena potrebna je ako se rana povećava, produbljuje, nastaje novi džep ili kanal, pojačava se bol ili se nakon očekivanog razdoblja ne vidi napredak. Fotografiranje treba provoditi uz privolu, zaštitu privatnosti i standardizirane uvjete.

Mjerenje rane kvantificira njezine vanjske i, kada je sigurno, unutarnje dimenzije radi početne dokumentacije i longitudinalnog praćenja. Minimalni skup obično uključuje anatomsko mjesto, duljinu, širinu i dubinu; prema morfologiji dodaju se površina, volumen, podminiranje i tuneli. Ravnalo i formula duljina × širina precjenjuju površinu nepravilnih rana, dok planimetrija i validirani digitalni sustavi mogu biti precizniji, ali su osjetljivi na kalibraciju, kut snimanja i segmentaciju. Sondu ne treba uvoditi naslijepo kada postoji rizik ozljede dubokih struktura. Serijska usporedba zahtijeva istu orijentaciju, tehniku, položaj bolesnika i vremensku točku u odnosu na čišćenje ili debridman. Promjena površine koristan je pokazatelj putanje cijeljenja, ali nije samostalna zamjena za etiološku procjenu, perfuziju, infekciju, eksudat, tkivo i iskustvo bolesnika. Potpuno zatvaranje također treba jasno definirati i potvrditi bez drenaže i potrebe za oblogom.