Trodimenzionalno mjerenje rane

Trodimenzionalni sustav snima oblik rane i računalno izračunava njezinu površinu, najveću dubinu i volumen. Prednost je što se rana ne prikazuje samo kao ravna ploha, pa se promjene tijekom liječenja mogu pratiti objektivnije nego običnim ravnalom. Mjerenje je bez dodira ili uz vrlo malo dodira, ovisno o uređaju. Ipak, rezultat može biti netočan ako je fotografija mutna, kut loš, rub prekriven naslagama, rana vrlo duboka ili se ne vidi dio podminiranja i tunela. Različiti uređaji i programi ne daju uvijek potpuno jednake rezultate, pa se kroz vrijeme treba koristiti ista metoda i slični uvjeti snimanja. Broj koji pokazuje smanjenje volumena ne govori sam je li riješena infekcija, ishemija ili pritisak. Digitalno mjerenje nadopunjuje, ali ne zamjenjuje pregled tkiva, eksudata, rubova, okolne kože, cirkulacije i boli.

3D sustavi rekonstruiraju geometriju površine stereofotogrametrijom, strukturiranim svjetlom, laserskim skeniranjem ili senzorima dubine te izračunavaju planimetrijsku površinu, maksimalnu dubinu i volumen. Validnost i ponovljivost mogu biti visoke u kontroliranim uvjetima, ali ovise o kalibraciji, algoritmu segmentacije, položaju kamere, refleksijama, zakrivljenosti anatomskoga područja i jasnom određivanju ruba. Volumen otvorene kraterske rane može se procijeniti bolje nego ravnalom, dok uski tuneli, podminiranje, prekriveni dijelovi i duboke nepravilne šupljine ostaju problematični. Serijsko praćenje zahtijeva isti uređaj, protokol, osvjetljenje, udaljenost i položaj bolesnika. Relativna promjena može biti klinički korisnija od pojedinačne apsolutne vrijednosti. Digitalna dokumentacija zahtijeva informirani pristanak, sigurnu pohranu i zaštitu identiteta. Mjerenje ne zamjenjuje procjenu tkiva, perfuzije, infekcije i etiologije.