Epidermalni presadak

Epidermalni presadak uzima se s vlastite kože, najčešće stvaranjem vrlo sitnih površinskih mjehurića vakuumom i blagom toplinom. Njihovi tanki krovovi prenose se na čisto, granulirajuće dno rane. Budući da se uzima samo površinski sloj kože, postupak se često može napraviti ambulantno uz malo ili bez lokalne anestezije, a donorsko mjesto obično zacjeljuje brzo i bez izraženoga ožiljka.

Presadak može potaknuti epitelizaciju iz prenesenih stanica i s rubova rane, ali nije prikladan za svaku ranu. Potrebni su dobra prokrvljenost, kontrolirana infekcija, odgovarajuće pripremljeno dno i liječenje uzroka, primjerice kompresija kod venskoga ulkusa ili rasterećenje kod stopala. Obilno krvarenje, nekroza, izložena nevitalna tetiva ili kost i nekontrolirana infekcija smanjuju vjerojatnost uspjeha. Presadak se nakon prijenosa mora zaštititi od pomicanja i prekomjernoga eksudata. Dokazi su obećavajući, ali se velikim dijelom temelje na manjim serijama, pa rezultat nije zajamčen.

Epidermalni presadak nastaje odvajanjem epidermisa u području dermoepidermalnoga spoja, tradicionalno krovovima sukcijskih mjehurića, a noviji automatizirani sustavi stvaraju više epidermalnih mikrokupola. Presadak sadržava vitalne keratinocite, uključujući bazalne stanice, i biološke signale koji mogu potaknuti migraciju i proliferaciju na recipijentnom mjestu. Zbog izostanka dermalne komponente donorski je defekt površan, reepitelizira iz kožnih adneksa i obično ima manju bol i ožiljnu morbidnost od presatka djelomične debljine.

Najprikladnija je površinska, dobro vaskularizirana i granulirajuća rana nakon optimizacije etiološkoga liječenja. Potrebni su hemostaza bez debeloga ugruška, kontrola infekcije i eksudata, atraumatski prijenos te stabilna kontaktna i sekundarna obloga. U odnosu na presadak djelomične debljine epidermalni presadak pruža manju mehaničku masu i nije rješenje za nepokrivenu nevitalnu kost, tetivu ili duboki trodimenzionalni defekt. Objavljene prospektivne serije pokazuju izvedivost i nisku morbidnost donorskoga mjesta, ali usporedni dokazi i standardizirani kriteriji odabira ostaju ograničeni. Neuspjeh zahtijeva ponovnu procjenu perfuzije, infekcije, kontakta, eksudata i osnovne etiologije.