Gljivična infekcija rane

Gljive mogu biti prisutne u kroničnoj rani bez duboke bolesti, ali u nekim okolnostima mogu stvarno napasti tkivo. Veći su rizici nakon teške traume ili opeklina, pri opsežnoj nekrozi, oslabljenom imunitetu, dugoj primjeni antibiotika ili nekontroliranoj šećernoj bolesti. Brza pojava crnog ili neobično obojenog tkiva, širenje nekroze, jaka bol, temperatura ili pogoršanje unatoč antibioticima zahtijevaju hitnu specijalističku procjenu. Površinski bris s gljivom ne potvrđuje invazivnu infekciju. Za dijagnozu su često potrebni duboki uzorak i pregled tkiva pod mikroskopom. Liječenje može uključiti ponovljeni kirurški debridman i ciljani antimikotik; lokalna krema nije dovoljna za duboku invazivnu bolest.

Gljivična kolonizacija i mikobiom česti su u kroničnim ranama, no invazivna gljivična infekcija znatno je rjeđa i klinički se mora razlikovati od površinske izolacije Candida spp. ili okolišnih plijesni. Visokorizični konteksti uključuju velike opekline, kontaminiranu traumu, prodornu ozljedu, opsežnu nekrozu, neutropeniju, transplantaciju, nekontrolirani dijabetes i produljenu širokospektralnu antibiotsku terapiju. Progresivna nekroza, promjena boje, vaskularna tromboza i neuspjeh antibakterijskog liječenja povećavaju sumnju. Dijagnoza zahtijeva reprezentativnu biopsiju s prijelaza vitalnog i nekrotičnog tkiva za histopatologiju te gljivičnu kulturu; molekularne metode mogu dopuniti nalaz. Kod invazivnih plijesni rano i ponovljeno kirurško uklanjanje tkiva te sistemski antimikotik prema vrsti i osjetljivosti presudni su. Empirijsko liječenje bez relevantnog rizika nije rutinsko.