Neugodan miris rane

Neugodan miris može biti vrlo uznemirujući i utjecati na san, druženje i samopouzdanje. Često nastaje zbog razgradnje mrtvog tkiva i mikrobnih tvari u iscjetku, ali ponekad ga stvara obloga nakon doticaja s eksudatom. Miris sam ne potvrđuje infekciju. Važno je zabilježiti javlja li se kroz zatvorenu oblogu ili tek nakon skidanja te postoje li nova bol, više iscjetka, gnoj, crvenilo ili temperatura. Procjena treba tražiti uzrok i uključiti prikladno čišćenje, uklanjanje mrtvog tkiva kada je sigurno, kontrolu eksudata i liječenje infekcije samo kada je klinički prisutna. Miris se ne smije prikrivati agresivnim kućnim sredstvima koja mogu oštetiti tkivo.

Malodor nastaje iz hlapljivih organskih spojeva mikrobnog metabolizma i razgradnje tkiva, često u polimikrobnim i anaerobnim uvjetima, ali može potjecati i od nekroze bez invazivne infekcije, obilnog eksudata, fistule, maligniteta ili proizvoda obloge. Procjena treba biti standardizirana: prije i nakon uklanjanja obloge, s bilježenjem intenziteta, udaljenosti detekcije, promjene kroz vrijeme i povezanih simptoma. Povećanje mirisa jedan je od mogućih znakova lokalne infekcije, ne dijagnostički test niti identifikator vrste mikroorganizma. Upravljanje uključuje čišćenje, debridman prema perfuziji i cilju skrbi, kontrolu vlage i učestalost izmjene obloge; antiseptik ili lokalni metronidazol razmatraju se samo u odabranom kontekstu i vremenski ograničeno. Kod malignih i palijativnih rana prioriteti uključuju dostojanstvo, bol i psihosocijalno opterećenje.