Obloga s aktivnim ugljenom

Aktivni ugljen u oblozi ima vrlo veliku poroznu površinu na koju se mogu vezati molekule neugodnoga mirisa. Takva se obloga najčešće razmatra kod rana koje neugodno mirišu i time narušavaju san, apetit, društvene kontakte ili dostojanstvo osobe. Neki proizvodi istodobno upijaju eksudat, dok drugima treba dodatna upijajuća obloga. Pojedine ugljene obloge sadrže i srebro; tada antimikrobno djelovanje potječe od te dodatne sastavnice, a ne od samoga ugljena.

Smanjenje mirisa ne znači da je uklonjen njegov uzrok. Miris može nastati zbog devitaliziranoga tkiva, preobilnoga eksudata, bakterijskoga opterećenja ili maligne rane. Zbog toga je potrebno procijeniti treba li debridman, liječenje infekcije, češća izmjena obloge ili palijativno usmjeren plan. Obloga mora biti postavljena prema uputi proizvoda i zamijenjena prije zasićenja; ne treba je rezati ako proizvođač to ne dopušta. Nagla promjena mirisa uz jaču bol, crvenilo, gnoj ili temperaturu zahtijeva stručnu procjenu.

Obloge s aktivnim ugljenom koriste visoku specifičnu površinu poroznoga ugljika za adsorpciju hlapljivih organskih spojeva i drugih molekula povezanih s malodorom. Klinički učinak ovisi o konstrukciji proizvoda, blizini adsorpcijskoga sloja izvoru mirisa, propusnosti kontaktnih slojeva, količini eksudata i stupnju zasićenja. Ugljen može biti ugrađen u primarnu ili sekundarnu oblogu i kombiniran sa srebrom ili drugim komponentama; takve kombinacije ne treba poistovjećivati s čistim ugljenim oblogama.

Glavna indikacija jest simptomatska kontrola mirisa, osobito u kroničnim, inficiranim ili malignim fungirajućim ranama, uz istodobno etiološko liječenje kada je ostvarivo. Dokazi za objektivno smanjenje mirisa ugljenim oblogama ograničeni su, s malim i heterogenim studijama; suvremeni sustavni pregled randomiziranih ispitivanja nije pronašao dovoljno kvalitetnih podataka za čvrst zaključak o ugljenu. Ugljen sam nije dokaz nadziranja infekcije. Plan mora uključiti procjenu nekroze, eksudata, infekcije, krvarenja i ciljeva skrbi, odgovarajući sekundarni kapacitet te unaprijed definiranu procjenu koristi za bolesnika.